Mentalni sklop: Nan Hoover i Sandro Đukić

U zagrebačkoj galeriji Kranjčar otvorena je izložba Nan Hoover – Sandro Đukić, 9. iz ciklusa ‘Mentalni sklop’, koju su predstavili kustos Mladen Lučić i autor Sandro Đukić.
Sandro Đukić, Mladen Lučić i Vanja BabićIzložba Nan Hoover i Sandra Đukića refleksija je i segment dijaloga koji traje veći dio Sandrova života. Njegov početak zbio se na dizeldorfskoj akademiji, nastavio prijateljstvom, te traje do danas, Sandrovim posvećenim arhiviranjem djela svoje mentorice.

Sandrova montaža izloženih djela niz je asocijacija vezanih za ontološku temu – poziciju materijalnog, smrtnog bića i njegovu transcendentalnu mogućnost. Sandro stvara dualistički kontrapunkt, narativ koji otpočinje u dvorani nizozemskih majstora Kunsthistorisches Museum-a. Kontemplativni performans King’s gambit, koji u dvorani nizozemskih majstora izvodi sa Slavenom Toljem, referira se na poziciju habsburških imperatora i zrcali stanje skeptičnog individualca u merkantilističkom svijetu. S nekoliko fotografija dvorane, Sandro sažima ljudske ambicije i pad – izgon iz Raja, ljubavnike u krčmi i kadavere lovačkog pljena, lihvare i nadzornu kameru.

Pored zamišljenog martira, Massysovog Jeremije, instalira pomrčinu (optičku varku ostvarenu karakterističnim kutem snimanja) – uvod u dijalog s Nan Hoover, koja je, slijedeći stare majstore, slikala svjetlom. Eksperimentirajući s izvorima svjetlosti, Hooverova je video radovima, preformansima i fotografijama dematerijalizirala karnalni svijet i otjelovila duh koji mimo njega i u njemu prebiva. Njezin eterični rukopis i Sandrov racio susreću se trajno u zajedničkim temama – konstukcijama i dekonstrukcijama perceptivnih iluzija, pozicijom čovjeka u prostoru i njegovog neizbježnog nestajanja.

Sandro je u izložbu uvrstio posvetu Nan-snimku performansa Still Movement, izvedenog u kontekstu izložbe Standard Pacific Time. Koncentriranim slow motion kretanjem, Sandro usporava prolaznost.
(iz teksta Leile Mehulić)

Sandro Đukić
Rođen je u Zagrebu 1964. godine gdje je nakon završene Škole primjenjenih umjetnosti diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Đure Sedera 1989. godine. Iste godine upisuje se na Kunstakademie u Dusseldorfu gdje boravi do 1993. kao gostujući i redovni student, u klasama prof. Nam June Paika i prof. Nan Hoover. Na istoj akademiji pohađao je Majstorsku radionicu od 1993.-1994. godine (prof. Nan Hoover). Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Italji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Islandu, Sloveniji, Srbiji, Češkoj, Sjedinjenim Američkim Državama itd. Dobitnik je brojnih stipendija i rezidencijalnih boravaka. Kao predavač sudjelovao je na više domačih i međunarodnih simpozija. Radovi mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama. Nagrađen je nagradom Saveza društava likovnih umjetnika Hrvatske 1991. (na 16th Biennale of Young Art, Modern Gallery Rijeka, Rijeka, Croatia), posebnom nagradom Grada Pule (Tu smo 3, Museum of Contemporary Art Istria, Pula, Croatia) 2010. i ArtsLink Independent Projects Award 2011. godine. Član je HZSU, HDLU i HULUS-a.

Zrinka Cvitešić i Niko KranjčarNan Hoover
Rođena je u Bay Shoreu, New York, kao Nancy Dodge Browne, a uskoro se između plesa i vizualnih umjetnosti odlučuje za slikarstvo i skulpturu, te se upisuje na Corcoran College of Art and Design u Washingtonu D.C. gdje studira od 1950 – 1955. godine. U početku izlaže skulpture, slike i crteže u Washingtonu, a nešto kasnije i u New Yorku. Njezini prvi radovi tematski su vezani uz ljudsku psihu i tijelo a rađeni su manirom američkog apstrakrnog ekspresionizma s nekim nadrealističkim elementima.
1969. godine nastanjuje se u Amsterdamu, gdje 1971. upoznaje značajnog nizozemskog umjetnika Karela Appela, a 1973. nizozemskog slikara Richard Heftia koji je upoznaje sa tehnikama snimanja i videa te Nan odmah počinje eksperimentirati s novim medijima. 1976. zajednički otvaraju prvi amsterdamski multimedijski centar de Appel koji ubrzo postaje kultnim umjetničkim okupljalištem. Nan se u potpunosti opredjeljuje za video umjetnost te već 1977. izlaže na Documenti 6 u Kasselu, a godinu poslije samostalno izlaže u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MOMA). Sljedi niz izložbi, projekcija, instalacija i performanca u najprestižnijim svjetskim muzejskim i galerijskim prostorima.
Predaje na San Francisco Art Institute 1986.godine, od 1987. do 1997. profesor je za video i film na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu, a 1998. i 1999. predaje na Gerrit Rietveld Academy u Amsterdamu. Od 2005. živi u Berlinu gdje nastavlja sa svojim umjetničkim i pedagoškim djelovanjem sve do svoje smrti, 2008. godine.

Otvorenju su nazočili: glumice Zrinka Cvitešić i Sanja Vejnović, dizajneri Ivan Midžić, Mario Miše, Neven Mihić i Tomislav Bahorić, balerina Edina Pličanić, kipar Kristijan Kožul, voditeljica Daniela Trbović, nogometaš Niko Kranjčar i mnogi drugi.

K. I. / Foto: Juraj Vuglač


Enes Midžić, Zlatko Kranjčar, Elvira Kranjčar, Mladen Lučić i Pero Dabac
Mentalni sklop: Atelier Dabac

Tagged: , , , , , , , , ,