Promocija knjige Barbare Vujanović ‘Meštrovićev znak u Zagrebu’ održat će se u utorak, 25. travnja (19 sati) u Atelijeru Meštrović, Mletačka 8. Na promociji, uz autoricu, sudjeluju: Sandra Grčić Budimir, ravnateljica Muzeja Ivana Meštrovića; dr. sc. Snješka Knežević, recenzentica; dr. sc. Dalibor Prančević, recenzent i dr. sc. Mate Meštrović, povjesničar i sin čuvenog kipara.
U knjizi je predstavljeno deset javnih spomenika i javnih skulptura Ivana Meštrovića (Seljaci, Zdenac života, Udovica, Josip Juraj Strossmayer, Žena /s prekriženim rukama/, Majka doji dijete, Andrija Medulić, Povijest Hrvata, Ruđer Bošković, Nikola Tesla), dvije građevine koje je projektirao (crkva Krista Kralja, Dom hrvatskih likovnih umjetnika), tri muzeja u kojima čuvaju njegova djela (Atelijer Meštrović, Gliptoteka HAZU, Moderna galerija) i tri crkve (katedrala, crkve sv. Marka i Krista Kralja). Također, predstavljaju se i Meštrovićevi iščezli prostori – Galerija Meštrović u Ilici 12 i atelijer na Josipovcu 5 (danas ulica Ivana Gorana Kovačića).
Knjiga ‘Meštrovićev znak u Zagrebu’ predstavlja monografsku obradu svih djela Ivana Meštrovića koja se nalaze u javnoj sferi i koja su dostupna javnosti. Do sada se nije pristupalo ovakvom objedinjavanju svih ‘znakova’ jednog umjetnika što ih je ostavio u javnom prostoru, bilo da je riječ o materijalnim ili nematerijalnim vrijednostima.
Zasebna obrada historijata pojedinih spomenika, analiza njegove recepcije kao i sudbine rezultat su predanog istraživačkog rada i stručnog iskustva građenog na opusu Ivana Meštrovića. Iako je pri nastanku knjige korištena metodologija znanstvenog istraživanja, tekstovi su pisani na način prilagođen široj publici. Knjiga i u njoj sadržani tekstovi izrazito su informativni i donose posvema nove spoznaje o djelima koje je u Zagrebu ostvario i postavio jedan od najspominjanijih umjetnika dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj. Knjiga će doprinijeti razvijanju svjesnosti o ulozi što ju je Ivan Meštrović imao u Zagrebu i ukazati na važnost pojedinih mjesta šifriranim njegovim kreativnim nervom.
(iz recenzije dr. sc. Dalibora Prančevića)
Autorica, Barbara Vujanović, ovim je tekstom potvrdila visoku razinu poznavanja djela Ivana Meštrovića te kulturne i društvene povijesti Zagreba u razdoblju kojim se bavi. Poziva se na istraživanja arhivskih izvora, periodike, dnevnih novina i literature Meštrovićevog doba (od početka do sredine dvadesetog stoljeća), na ukupnu literaturu o Meštroviću sve do recentnih studija, napokon navodi relevantnu literaturu o urbanističkom razvoju i arhitekturi Zagreba. Ne zadovoljava se samo naracijom nego donosi interpretaciju, što je općenito cilj povijesnoumjetničke analize i prikaza. Po svim tim obilježjima tekst ima karakter znanstvenog rada i suvereno ulazi u opsežnu literaturu o Meštroviću kao samosvojni doprinos s elementima inovacije. No ujedno, temom Meštrović i Zagreb, obiljem informacija i zanimljivosti neupitno će privući širu publiku.
(iz recenzije dr. sc. Snješke Knežević)
Život i djelo Ivana Meštrovića (Vrpolje, Slavonija, Hrvatska, 1883. – South Bend, Indiana, SAD, 1962.) u svim su periodima njegove plodne i turbulentne karijere bili povezani sa Zagrebom – bilo posjetima, boravcima, izložbenim aktivnostima, kontaktima s pojedincima i institucijama. Unutar njegove biografije posebno mjesto zauzima ‘zagrebačko razdoblje’, koje otpočinje 1922. godine, kada postaje profesor na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni obrt, a završava 1942., njegovim odlaskom iz Zagreba.
U Zagrebu je postavljen najveći broj Meštrovićevih javnih skulptura i spomenika, njih deset. Također, zastupljen je i s dva arhitektonska projekta, te predstavljen u muzeju naglašenoga memorijalnog karaktera. Jedinstven je ovo primjer, u Hrvatskoj i u svijetu, da je jedan umjetnik u tolikoj mjeri prisutan u javnom prostoru. Meštrovićeve skulpture nalaze se također i na gradskom groblju Mirogoj, te u fundusima više muzeja i crkvi, kao i u interijerima i eksterijerima različitih institucija. Što željom umjetnika i njegovih suvremenika, što kasnijim odlukama vlasti i različitih institucija te skupina, skulpturama su označene neke od najvažnijih topografskih točaka u Zagrebu: građevine znanstvene, visoko-obrazovne, trgovačke, medicinske, vjerske, muzejsko-izložbene, kazališne i bankarske namjene. I na taj način potvrđena je veza Meštrovića i njegove umjetnosti s gradom. Ispremreženost Meštrovićeve materijalne i nematerijalne ostavštine sa Zagrebom, ponudilo je čitanje njegove baštine kao znaka.
(iz uvodnog teksta Barbare Vujanović)
A. M.
