Mirisi Božića u Konavlima (2)

U drugom članku o manifestaciji 11. Mirisi Božića u Konavlima, svoje mjesto našli su OPG-i Brautović iz Močića, Kamena himna iz Grušića, Iva Vodopića iz Lovorno polja (na naslovnoj fotografiji), vinari Andro i Petar Crvik, Niko Karaman i još koja putositnica.OPG izletište, kako bi rekao vlasnik Jozo Slovak, Kamena himna, smješteno je u zaseoku Grušićima u neposrednoj blizini Čilipa. Jozu sam upoznao 2017. na dodjeli nagrade Suncokreta ruralnog turizma u Zagrebu kada je dobio posebno priznanje za prezentaciju ruralne baštine. Slovak je radio različite poslove, a nakon devet godina plovidbe ili navigavanja, kako kažu naši južnjaci, 2014. odlučio je u kući svojih roditelja, staroj više od 400 godina, otvoriti izletište.

Mara Slovak u Kamenoj himni u Grušićima

Danas njegova majka Mara prezentira što se sve može izraditi od konca dudova svilca, koji se u konavoskom kraju tradicionalno uzgaja od starine. Dolaze k njima pojedinci, manje skupine, ali i autobusi gostiju. I imaju što vidjeti i okusiti. Piju se ondje likeri od masline, maginja, ruže, mrče (mirte), trešnje i višnje. Jozo proizvodi i crnu vinsku mješavinu (merlot i cabernet sauvignon) i bijelo vino od maraštine. U ponudi su ondje, naravno, pršut i domaći sir iz Konavala, a ako treba nešto konkretnije, pripremi se i peka. Iznimno lijepo uređen unutarnji prostor pun je starinskog oruđa, slika, ali i odličnih butelja vina koje donose prijatelji i gosti.

Mato Brautović u Močićima

U Močićima, najbližima dubrovačkoj zračnoj luci, posjetio sam OPG Nike Brautovića. Iščekivali su toga dana dvije velike skupine gostiju na zelenoj menestri. Prva na produljenom ručku, a druga od 18 sati na tko zna do kada produljenoj večeri. Moj sugovornik Mato Brautović, profesionalni novinar i predavač na Sveučilištu u Dubrovniku, govori mi o koncepciji svojega OPG-a. Oni žele da njihovi gosti, a i oni to najčešće žele, aktivno sudjeluju u životu seoskog kućanstva. Nije daleko ni more pa kad je vrijeme lijepo, ribolov s domaćinima može ostati u lijepoj uspomeni. Stara kamena kuća izvana izgleda impozantno, a nudi tri dvokrevetne sobe i apartman s modernim klimatizacijskim uređajima. Uz čašicu rosolina, likera od ruže, Mato ističe da je za takav posao važna cijela obitelj, i majka Nika, i otac Toni, i svi drugi u obitelji. Uz rosolino, ondje nude likere od višnje, čilija, travaricu, lozu. Imaju i svoje crno vino koje je mješavina plavca malog, dalmatinke, merlota i još nekoliko starih sorti. Kod njih se može doći tijekom cijele godine, ali je potrebno najaviti se.

Gostoljubivi domaćin Ivo Vodopić

Put po vinskoj cesti odveo me do Ive Vodopića, aktualnog predsjednika udruge Agroturizam, koja uz potporu Općine Konavle organizira manifestaciju Mirisi Božića. Vodopić ima kušaonicu u Lovornu polju, malu, simpatičnu, ali s kvalitetnim vinima. Nije on veliki proizvođač. Ima oko 3000 trsova malvasije, maraštine i merlota s kojih se proizvode istoimena vina, te rose kao četvrtu vrstu, od merlota. Vodopić je obnovio obiteljsku proizvodnju 2002. godine kao i mnogi drugi koji su u Konavlima doživjeli agresiju i paljevinu tijekom Domovinskoga rata. Priča mi Ivo da autohtone malvasije, oko 650 trsova, posjeduje desetljećima. Probao sam to vino na sedam-osam mjesta, a Vodopićevo je zasigurno među prve tri po kvaliteti. Smjenjivala su se društva ozarenih lica u maloj kušaonici u Lovornu polju, a Ivo i ja obavili smo i javljanje u programu Hrvatskoga radija.

Vinari Andro i Petar Crvik

U Komajima sam prvi put bio u podrumu starog prijatelja Andre Crvika. Njegova je obitelj stoljećima u Konavlima. U pisanim dokumentima spominje se još u 15. stoljeću, a što se tiče vinogradarstva i vinarstva, Crvici se spominju još 1897. godine. Gospar Andro se cijeli život bavi vinom. Bio je komercijalist u Komolcu, a od 1975. do 1990. glavni za distribuciju pića u hotelskom poduzeću Cavtat. Godine 1993. pokrenuo je profesionalnu proizvodnju u svojim Komajima. Njihova se polja nalaze u Donjim Konavlima na potezu Komaji – Popovići – Radovčići pa sve do Vitaljine. Brend toga kraja, malvasiju, ponovno su zasadili 1996. godine. U njihovu podrumu možemo pronaći malvasiju, maraštinu, plavac mali, merlot i cabernet sauvignon. Inspirativna imena poput Tesoro, Fiora, Negromant, na Držićevu tragu, odabrao je sin Petar. Tu predvečer izmjenjivali su se u njihovoj kušaonici mnogi ljubitelji vina, ne samo iz dubrovačkog područja. Susreo sam vinske vitezove iz Rijeke, Kastva i drugih dijelova Hrvatske. Andro Crvik je dugogodišnji predsjednik udruge Konavoskih vinara i predsjednik KOKAM-a (Komajska kalaška mornarica), udruge o kojoj sam pisao u prošlom članku. Njihova su vina poznata diljem Hrvatske i dobivaju mnoga priznanja.

Kate Klaić u svom izletištu

Andro me odvezao do sljedeće postaje na turneji po Konavlima u izletište Klaić gdje Kate i njezina dva sina primaju goste tijekom cijele godine. I opet je potrebna najava u seoskom gospodarstvu, izletištu s mogućnošću smještaja i prehrane. Proizvode vlastita vina od kadaruna, dalmatinke, plavca malog i dubrovačke malvasije u vinogradima s oko 15.000 trsova. Od vlastitoga grožđa, u božićno vrijeme, gospođa Kate priprema poznati kolač tih krajeva mantalu.

Mantala

Opširno mi je objasnila proces, ističući koliko se dugo kolač treba pripremati da bi bio pravi. Ukratko, mantala se priprema od ukuhanog mošta, taj proces dugo traje uz stalno miješanje da ne zagori i da se zgusne, a onda se u gustu masu dodaje krupno mljeveno brašno. Nakon toga se još 20-30 minuta kuha i miješa, ovisno o temperaturi. U tu smjesu treba dodati klinčiće, limunovu koru, muškatni oraščić, a na kraju se završno oblikovani kolač pospe cimetom. I eto mantale. Probao sam kolač pripremljen nekoliko dana prije i mogu reći da je vrlo ukusan, a nakon toga treba popiti čašu prošeka, kako su me ponudili u toj kući.

 

Dudov svilac

Sve čisto, uredno, a potrebno je reći da se i ondje uzgaja dudov svilac i izrađuju predmeti od prediva. Pokraj njihove kuće vodi put do znamenite plaže Pasjače u podnožju visokih klisura gdje sam se kupao jedno ljeto prije više godina.

Onome tko bi želio stvarno osjetiti sve pozitivne senzacije tog kraja, toplo preporučujem smještaj u dosad spomenutim OPG-ima, uključujući skromnu, ali bogatu ponudu obitelji Klaić.

Put me dalje vodio u Grude kod vinara Nikše Bratoša. Primio me u svojoj vinici (tako nazivaju podrum u Konavlima) i ujedno kušaonici. Lijepa kamena kuća u središtu Gruda ima nekoliko prostorija u kojima se može smjestiti oko 50 gostiju. Bratoš nije htio pomicati i rušiti zidove, čime bi dobio jednu veliku prostoriju. Poštovao je raspored izgrađen prije mnogo godina, a posebno je lijepo ući u prostoriju izdubljenu u kamenu koja je nekada služila kao cisterna za vodu. Grožđe raste na oko 13.000 trsova, a sorte su: malvasija dubrovačka, maraština, merlot, zinfandel syrah, vranac i cabernet franc, koji je najbolji bojadiser, kaže Nikša. Profesionalno su se proizvodnjom vina počeli baviti posljednjih desetak godina, a tradicija bavljenja vinarstvom seže dugo godina u prošlosti. Ima i mladih trsova posađenih posljednjih godina koji tek trebaju dati puni urod.

Nikša Bratoš sa svojim vinima

Vinograde, uz Bratoša, obrađuju trojica sinova, a on vjeruje da će barem jedan od njih nastaviti obiteljsku tradiciju. Inače sam u Konavlima vidio mnogo starih dokumenata, najčešće na zidovima, koji svjedoče ne o desetljećima tradicije pojedinih obitelji nego o stoljećima. Tako je i u toj obitelji koja ima oporuku iz 1600. godine u kojoj se spominje njihovo ime. Što bi Amerikanci dali za takav dokument!

Ondje se proizvode i likeri od 2007. upotpunjeni aromatičnim travama, a loze i travarice koliko hoćete. Nikša je svjestan potrebe da se njihova malvasija brendira i zato je s puno volje zajedno s kolegama koji posjeduju tu vrstu pristupio Društvu prijatelja dubrovačke malvasije osnovanom 2018., kojemu je predsjednik Niko Karaman. Probao sam sva vrlo dobra Bratoševa vina i mogu ponovno ustvrditi da se u Konavlima ozbiljno radi. Nije to više vrijeme kada se iz Gruda u autocisternama odvozilo vino da bi ga dalje u svojim punionicama pakirali u podrumima od Dubrovnika do Rijeke.

Zelena menestra u kući Novaković

Na kraju moram spomenuti i možda najpoznatije ugostiteljsko mjesto u tome području, seosku kuću, gospodarstvo, konobu Novaković u Šilješkima u kojoj sam zajedno sa Slavoncima proveo večer uz preglasnu glazbu (put do dobrih namjera prekriven je svakakvim zamkama…), raspjevanoga vlasnika Niku Novakovića i savršenu zelenu menestru u dupkom punom restoranu. Hotel Konavle, koji sam već spominjao, drži bračni par Nikolina i Đivo Božinović, a već uvode i mladog sina u posao. Tijekom mojega boravka iznimno su profesionalno obavljali svoj posao. Čista petica. Nagrade se dobivaju da bismo ih se kasnijih godina mogli prisjećati i vrednovati. Zato mogu ustvrditi da je nagrada Suncokret ruralnog turizma Hrvatske 2010. došla u prave ruke ‒ Udruzi Agroturizam za organizaciju trećih Mirisa Božića u Konavlima. Vrijeme je da Dijana Katica i njezina komisija to ponove, primjerice dogodine.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić


Tagged: , , , , , , , , , , , , , , , , ,