Raskošno opremljena, ilustrirana zbirka poezije ‘Kolekcionar ljubavi’ Davora Krivskog, objavljena ove jeseni, podsjetila je koliko je poezija, osobito ljubavna, vitalna i aktualna. Kroz devet poglavlja, na 300 stranica, oplemenjenih istodobno energičnim i senzualnim ilustracijama Dalibora Talajića, autor je stihovima opisao svoj doživljaj univerzalnog principa ljubavi.Davor Krivski nije tipičan pjesnik – direktor je ljudskih potencijala u tvrtki s 200 zaposlenih, sa završenim MBA-om, magistar inženjer strojarstva, coach, sommelier i barist. Kada je svojoj biografiji dodao i zbirku poezije, priključio se pjesnicima novih pristupa koji na društvenim mrežama stječu veliku popularnost, kao što su Rupi Kaur i Atticus, primijetila je Alis Marić, koja mu je pružila snažnu podršku. ‘Ljubav je pokretačka sila svijeta, velika tema o kojoj nikad nije dovoljno rečeno, stoga je lijepo opremljena knjiga Davora Krivskog snažno ljubavno pojačanje. Kao što Eskimi imaju 50 riječi za snijeg, jer im je važan, tako bismo mi trebali imati 50 riječi za ljubav, jer je ljubav toliko važna’, rekla je Alis Marić na nedavnoj promociji zbirke u zagrebačkoj knjižari Hoću knjigu Megastore.

S Davorom Krivskim razgovaramo o hrabrosti koju mu pripisuju, jer se usudio vedro i otvoreno izraziti privrženost, strast i sveobuhvatnost ljubavi, o prijemu njegove zbirke, povezanosti ljubavne poezije i njegove profesije te o podršci velikog autoriteta u pjesničkom svijetu, Enesa Kiševića, koja je nenadano stigla na samu promociju.

* Vaša zbirka ljubavne poezije ‘Kolekcionar ljubavi’ dočekana je ocjenama o hrabrosti koja je bila potrebna za pisanje ljubavnih stihova. Osjećate li se hrabro jer ste pisali o ljubavi? Zašto je u našem društvu potrebna hrabrost da bi se pisalo o ljubavnim osjećajima?

– Ne osjećam se ništa više hrabro zbog toga što pišem o ljubavi nego što sam hrabar u svom pristupu životu u cjelini, čiji je dio i ljubav. Dapače, pišući o ljubavi i u ljubavi, osjećam se dodatno upotpunjen životom i životno cjelovito. Jer, čemu oklijevati s ljubavi u životu kad ona iz mističnosti postane tako jasna i svakodnevno nadolazeća, kao što je, osjećam, nadolazeća meni.
U nekima od svojih uvodnih pjesama zbirke naglašavam motive: ‘Napravimo mjesta Ljubavi’, ‘Tišinama poziv na Ljubav’ i ‘Ne spominjemo više Ljubav kao nekad’, kao što i u uvodniku ističem kako je ljubav nedovoljno često izrečeno ime za prešućena mala velika djela ljubavi za koja imamo priliku svaki dan. A sve manje vidimo, osjećamo, koristimo, imenujemo te prilike – prilike da svakodnevno volimo.
Potreba za dodatnom hrabrosti za pisanje o ljubavnim osjećajima u našem društvu kod mnogih vjerojatno proizlazi iz prisutnih stereotipa o načinu kako vole i izražavaju ljubav muškarci, a kako to čine žene. Ako je ljubav istinska, potpuna, uočena i doživljena u samom sebi ili u samoj sebi, čemu oklijevati da se s njom suočimo. I da s njom u sebi, i iz sebe, suočimo svijet kojem, vjerujem, treba još više ljubavi.

* Na promociji u knjižari Hoću knjigu Megastore po oduševljenim licima prisutnih vidjelo se kako na publiku djeluju komunikativni ljubavni stihovi. Kakve ste reakcije očekivali? Jeste li bili iznenađeni takvim prijemom i takvim djelovanjem svojih stihova na publiku?

– Za promociju smo učinili sve da goste promocije osjetilno izoštrimo za ljubav, da mi njih pozitivno iznenadimo našim prijemom i djelovanjem interpretiranih stihova. To je, prije svega, uključivalo ono izvanjsko, kao npr. posebna vrsta vina i pjenušac po mom sommelierskom izboru prilagođen ljubavnim prigodama, pet vrsta čokoladnih pralina koje su mojim osobnim sommelierskim sljubljivanjem ugođeni s vinima, akustična izvedba glazbe uživo braće Palčić s dvije gitare i soul vokalom Tine Iveković…
Naravno, svi akteri promocije zajedno – Alis Marić s portala Čitaj knjigu, ilustrator i pisac Dalibor Talajić, pjesnikinja Lea Brezar, vi i moja malenkost – dali smo sve od sebe i iz sebe da posebno kreiran sinopsis promocije prenesemo na goste. Kad ljubavi pristupate tako sveobuhvatno i cjelovito, ljudi osjete da vam je stalo, pa se i oni prepuste te pokažu da je i njima stalo – i do vas, i do stihova, i do vaše knjige i do vaše ljubavi koju im želite prenijeti.
Osobno sam inzistirao na sinopsisu i na mojoj vlastitoj izvedbi stihova jer, tko najbolje može prenijeti emociju kojom su nastali stihovi? Naravno, smatram, autor osobno.
Iako su srce i duša često emocijom i ‘orošenim očima’ zaustavljali moj dah na stručno vođenim probama koje sam imao za interpretaciju stihova pred promociju, hrabrošću i cjelovitošću unutar sebe, uspio sam prenijeti emocije, ‘orošene oči’ i zaustavljeni dah u publiku. Jer, očito, ljudi vole voljeti – snažno i cjelovito. Samo im je važno stvoriti okruženje i poticaj da se prepuste tome što vole – da se prepuste ljubavi. Stoga, s obzirom na sav trud i izvedbu, ponavljam, razveselilo me da smo svi mi, i promocijom i stihovima, iznenadili goste, nadišli njihova očekivanja i pozitivno ih iznenadili. Željeli smo im pružiti to pozitivno neočekivano iskustvo i u tome smo u potpunosti uspjeli.

* Skrivam u srcu ljubavi svih vrsta, raznih, kao otisak prsta. Nijedna ista, a svaka čista – jedan je od stihova iz ‘Kolekcionara’ u kojem govorite o bezbroj ljubavi koji se mogu osjećati. Suprotstavljate li se time unificiranoj predodžbi o romantičnoj ljubavi koja prevladava? Gdje je mjesto romantične ljubavi u vašim stihovima?

– Naveo sam u uvodniku knjige, a i razjasnio sam na promociji tu alegorijsku pjesmu svojim poimanjem ljubavi, koju imamo prigodu iskazivati svakodnevno. A ne činimo to. Ili to što učinimo ne imenujemo ljubavlju. A smatram, svi ti činovi to zaista jesu – činovi ljubavi. Jer, ljubav je i kad znaš kakvu čokoladu tvoja ljubav voli, pa je vidiš na polici u dućanu, sjetiš se, želiš je iznenaditi, pa je poneseš na blagajnu iako nije na spisku za kupovinu. Ljubav je i kad se uključiš u rješavanje poteškoće koju Ljubav ima na poslu kako bi to za nju bilo što lakše i bezbolnije iskustvo. Ipak, naravno, o tim momentima ljubavi, meni bi bilo suviše trivijalno pisati stihove.
Zato, s obzirom da je uz pragmatičnost, ljubav i apstraktno romantična, a ipak ‘opipljiva’ u eteru između dvoje voljenih, u zbirci pišem o tim eteričnim trenucima iskustva ljubavi, dajući ljubavi da se pojavi u stihovima na raznim romantičnim mjestima i trenucima. Npr. u noći u kojoj nema koće sa svićon, a Ljubav je ipak tu sjajem svojih očiju, u mirisu ljubavi, u svjetlu svjetionika, u jagodama s čokoladom okupanima u pjenušcu, u poljupcu na kiši, u ljubavi srca, duše i tijela, u okusu usana, u pokrivanju osmijesima, u lovranskim trešnjama, u jutru vruće kave, u Veroni pod Julijinim balkonom, u zagasitom plavetnilu neba, u dozivu nevinosti, u djevojačkim snovima, u ogledalu noći nad gradom u hotelskoj sobi, u savršenoj nezavršenosti, u ljubavi oca prema sinovima… Sve su to mjesta događaja ljubavi u mojim stihovima. No, dva su jedinstvena a uvijek prisutna mjesta događaja ljubavi – moje srce i duša.

* U predgovoru navodite kako želite da i čitatelj čitajući knjigu ‘Kolekcionar ljubavi’ također postane ‘ljubavlju izoštren’. Zašto preporučujete ‘ljubavnu izoštrenost’? Nije li višak emocija smetnja u donošenju životnih i poslovnih odluka i svakodnevnom funkcioniranju, osobito muškarcima. Kakva su vaša životna iskustva, budući da ste, kako kažete, jače ‘ljubavlju izoštreni’?

– Mi ljudi smo, prije svega, većinom emocionalna bića. Pokreću nas, vjerujem, u većini situacija i ponašanja pozitivne emocije. Jedna od njih je i emocija ljubavi. Po originalnom shvaćanju modela Maslowljeve hijerarhije potreba, ona je na trećem od pet mogućih razina, na razini ‘ljubav i pripadanje’.
Ispod te razine su, redom odozdo prema gore, fiziološke potrebe (hrana, voda, zaklon…), a onda i potrebe za ‘sigurnošću i pouzdanošću’ okoline u kojoj živimo. Na te dvije posljednje spomenute razine, smatram, uglavnom imamo zadovoljene potrebe u današnjim tzv. zapadnim okvirima.
Također smatram da na spomenutoj trećoj razini ‘ljubavi i pripadanja’, u tzv. zapadnim okvirima društva imamo enorman deficit. Jer, previše smo zaokupljeni ostvarenim ‘viškovima’ ili ih želimo na razini samopoštovanja, samopouzdanja, cijenjenosti u društvu, nezavisnosti i slobode. S obzirom na to koliko je danas poprilično lako ispuniti vlastite snove i baviti se onim što želimo, zaokupljenost pojedinca najvišom razinom ‘samoaktualizacije’ tj. ‘samoostvarenja’ također je razina koja oduzima energiju i fokus s ‘ljubavi i pripadanja’.
Ako je čista, iskonska, ljubav bi po meni trebala biti čak i na samom vrhu ostvarenja potreba – kao samoaktualizacija tj. samoostvarenje – želja da postanemo i budemo najviše što možemo biti. No, čak i da se zadržimo s ljubavi na trećoj razini, najviše što možemo biti u ljubavi ne možemo biti sami sebi. U ljubavi trebamo i želimo nekome biti ljubav, nekog istinski voljeti. I netko treba i želi nama biti ljubav i istinski voljeti nas.
Ako nismo osjetilno izoštreni na ljubav, ako ljubav ne doživljavamo i ne osvještavamo oko sebe i u sebi, kako ćemo postići to potpuno samoostvarenje u ljubavi na najvišoj razini potreba? Ili barem pripadanje na srednjoj razini?
Čak i kad donosimo životne i poslovne odluke koristeći racio, a nakon što smo proveli racionalni, analitički dio procesa odlučivanja, i harvardski model odlučivanja sugerira da se kao zadnje pitanje pred odluku zapitamo što nam kaže intuicija tj. emocija – što bismo željeli tj. voljeli? A ako nismo ljubavlju izoštreni, kako ćemo znati odgovoriti na to pitanje?
Primjeri mojih poslovnih i osobnih iskustava na tu temu vrlo su jasni i mnogobrojni. Ovdje, evo ‘samo’ dva. Nikad ne bih zaključio svoju karijeru međunarodnog poslovnog konzultanta s puno međunarodnih putovanja i izbivanja iz kuće, da mi nije do ljubavi i želje da sudjelujem i podržim sinove gimnazijalce u njihovu vrlo bitnom životnom razdoblju. Osobno iskustvo? Nikad ne bih investirao toliko emocija i slobodnog vremena u izdanje ove zbirke da mi nije do ljubavi prema ljubavi i samoostvarenju kroz njezino postojanje. Samoostvarenju sa svakim tko ljubavi u ovoj zbirci doživljava pozitivno i na sličan način kako su interpretirane stihovima.* Direktor ste razvoja ljudskih potencijala u tvrtki od 200-tinjak zaposlenih, a prethodno toj funkciji ste kao freelancer, konzultant i coach u tim aktivnostima s ljudima postizali izvrsne rezultate koji su i mjerljivi i vidljivi. Kako su te vaše poslovne funkcije i aktivnosti povezane s osjećajima i ljubavlju? Gdje u svom poslu nalazite primjenu ljubavi?

– Knjiga koju sam počeo pisati prije ove zbirke ljubavne poezije trebala je govoriti o tome, odgovoriti na pitanje gdje je ljubav u poslu, na koji način ljubavi ipak može i treba biti u poslovnom kontekstu, kako je možemo implementirati kao karakternu kompetenciju u formi ljubavi za ljude, ljubavi prema njihovom osobnom rastu i razvoju u poslu, prema njihovim postignućima.
Neka ovo bude neka vrsta mini-ekskluzive. Uvod i prvo poglavlje te započete knjige je kompletno napisano, no zbog motivacije koja je nastala nekim tužnim odlascima dragih ljudi oko mene, poezija kao meni brža i već većinom gotova literarna forma tekstova na mom kompjutoru, dobila je prioritet završetka.
Ipak, na ovo pitanje želim ovdje odgovoriti ovako. Tko god radi s ljudima a ne strojevima, tko god vodi ljude a ne strojeve, a puno nas je u današnjoj Hrvatskoj takvih jer većinom smo zemlja usluga a ne, nažalost, i proizvodnje, trebao bi imati i neki oblik ljubavi za ljude. Ljubavi za pružanje usluge ljudima, ljubavi za vođenje i razvoj ljudi koji pružaju usluge, ljubavi za razvoj poslovanja u kojem će ljudi biti ti koji razvijaju poslovanje, ljubavi za lidere koji će stvarati nove lidere ne samo iz poslovne potrebe već iz potrebe za prokreacijom, kako to Stephen Covey kaže, ‘etike karaktera’ u ljudima. Smatram da svih ovih 16 godina koliko radim i živim taj svoj profesionalni život, živim ga i radim s ljubavlju prema svima koji od mene očekuju da im usadim ljubav prema njihovou osobnom i profesionalnom rastu i razvoju, da ih ka tome usmjerim i vodim. To lidersko umijeće, svoje, a i ono koje usađujem u ljude oko sebe, na neki način smatram poslovnom poezijom. Jer, liderstvo treba podrazumijevati pozitivne emocije kojima pokrećemo ljude, kao što i poezija treba pokretati ljude, kao što na ljude djeluje i pokreće ih ljubav.

* Vašu zbirku zamijetio je i veliki Enes Kišević koji je istaknuo nekoliko pjesama po svom izboru i označio nekoliko njemu najboljih. Što takva pohvala znači za prvu zbirku poezije?

– Da me netko pitao sljedeće – Objavili ste svoju prvu zbirku ljubavne poezije. Na dan prije njezine promocije možete odabrati bilo koga da vas nazove i kaže Pročitao sam vašu zbirku. Koga biste odabrali? – moj odgovor bi bio – Enes Kišević!’
To se, na moje potpuno iznenađenje i oduševljenje, stvarno i dogodilo. I ne samo da je pročitao, već mi je u istom razgovoru istaknuo, a i na promociju zbirke donio popis od 12 pjesama iz moje zbirke koje su ga dotakle.
Kad Enes Kišević, po meni najveći živući pjesnik s ovih prostora, tako osjeća moje pjesme, za mene je to počast, ushićenje, motivacija za dalje, za još bolje poetsko artikuliranje svega što od svakodnevice osjećam i doživljavam u sebi i oko sebe.
Svaki razgovor s Kiševićem koji sam imao čast doživjeti, telefonom ili uživo – poezija je! Iako ti razgovori na prvi pogled djeluju svakodnevno uobičajeni, svaka njegova izrečena misao je poetska nota, forma, podražaj, motiv iz kojeg se spoznaje dubina iz koje proizlazi njegovo, po meni, i duhovno stvaralaštvo. Svi njegovi kratki, jezgroviti, naoko jednostavni savjeti, osjećam, djeluju snažno transformacijski na mene i izuzetno oplemenjuju dodanom vrijednošću svaki moj novi ispisani stih i misao.
Takve pohvale, savjeti i odnos s velikanom kao što je Enes Kišević, blago su za svakoga. Za mene, osjećam, to je dar i poziv ‘odozgo’ kojim želim dodatno oplemeniti i sebe i stihove koje ispisujem dalje – i nakon objave ove moje prve zbirke pjesama ‘Kolekcionar ljubavi… svih vrsta’.

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar / Foto: Siniša Sunara