Milan Manojlović, poznatiji kao Mance, ušao je već odavno svojim originalnim pjesmama u kolektivnu svijest više generacija, što je popriličan uspjeh uzmemo li u obzir da se radi o glazbi autsajderske estetike koja je često rezervirana za uži krug ljubitelja nekonvencionalnog zvuka.
Često uspoređivan s autorima kao što su Syd Barrett, Daniel Johnston ili Roky Erickson, napravio je premosnicu mitologiziranog novog vala prema novom vremenu, ostavivši prošlost daleko iza sebe. Otvorio je vrata novim scenama – kao simbol otvorenog duha zagrebačkog kluba Močvara, ali i najava nadolazećeg kantautorskog vala (Nina Romić, Miki Solus, Sara Renar, Irena Žilić, Lovely Quinces…). Knjiga ‘Mance – Tajna starog hrasta’ predstavlja ga ne samo kao kultnog glazbenika, već i kompletnu umjetničku pojavu koja se slobodno kreće mimo svih tokova, a Manceova uvodna misao da je njegova muzika zapravo špaga na kojoj vise džemper, vesta i još nešto donjeg veša, dok jutarnji vjetar to sve suši, savršeno opisuje životni i umjetnički put jedne od najzanimljivijih pojava hrvatske glazbene i likovne scene.
Nakon izuzetne monografije Močvara i priča o URK-u, Kornel Šeper, jedan od osnivača Močvare i izdavač svih Manceovih albuma, napravio je uz pomoć Aleksandra Zografa još jedno izvanserijsko izdanje. Upustivši se u ovaj pothvat, tijekom šest godina rada i istraživanja i druženja s Manceom sakupio je nevjerojatnu zbirku uglavnom neotkrivenih ili po raznim zaboravljenim publikacijama razbacanih materijala umjetnika koji za trajno dokumentiranje svog rada nikad nije ni mario, a često se trudio i zametnuti tragove, ili ih je pak povremeno ostavljao kao mamac za istraživanje. Ova likovno-glazbena monografija na 480 stranica u formatu LP ploče, sa sjajnim dizajnom Tomislava Vranića Vrane, prva je faza projekta kojeg je inicirao Emil Tedeschi, velik Manceov fan. U drugoj fazi bit će objavljen box set s knjigom, svim albumima na vinilu i još ponekim iznenađenjima.
‘Tajna starog hrasta’ donosi brojne tekstove, stripove, intervjue, fotografije, stihove, plakate i crteže. Stranicama knjige veselo šeću Manceovi suvremenici Zlatko Burić Kićo, Darko Rundek, Davor Gobac, Tomo in der Mühlen, ali i oni nešto mlađi poput Ivana Marušića Klifa, Marka Pogačara, Tatjane Gromače ili Mikija Solusa. Na jedan Manceov album osvrnuo se i osebujni američki glazbenik Jonathan Richman, koji mu je blizak svojom naivnom poetikom. Uz brojne Manceove urnebesne intervjue ili zapise toka svijesti susrećemo i fotografije Gorana Pavelića Pipe, Ratka Mavara, Marka Čaklovića, Nataše Družijanić, plakate Igora Hofbauera Hofa, a tu su i čak tri Zografova stripa napravljena prema Manceovim pjesmama specijalno za ovo izdanje.
Priča prati put od tipično manceovskih prisjećanja na svoje djetinjstvo, prvog benda Sumrak s početka 1970-ih kada je tek krenuo u srednju školu, rada s bendovima Gospođa Nada/Piki Paus i Korowa Bar u vrijeme novog vala pa do detaljnog uvida u albume koji su ga proslavili. Osim toga, otkriva nam se svijet Mancea kao likovnog umjetnika i strip autora, performera, autora plakata, pjesnika i člana značajnog art kolektiva ZZOT, a sve to je Mario Kovač objedinio u svom iscrpnom ‘pokušaju životpisa’.
Jedno od najopsežnijih poglavlja opisuje Manceov likovni rad uz brojne uglavnom neobjavljene crteže i stripove, popraćene tekstovima Helene Klakočar, Aleksandra Zografa i samog Mancea. Diplomirao je Likovnu akademiju, no unatoč tome velik dio njegova opusa potpuno je nepoznat, tako da ova knjiga predstavlja i pravo otkriće umjetnika autentičnog minimalističkog stila.
I dok auta jure bespomoćno u nigdje, Mance doma crta, igra šah protiv Indoša i mašta o nekim novim javorovim granama. Za to vrijeme, sigurni smo da će ova knjiga oduševiti čitatelje, ali i inspirirati naredne generacije da budu razigrane i nesputano stvaraju, poručuje izdavač.
M. V. / Foto: Močvara
