Osamnaesti put u Murteru je održana tradicionalna regata starih gajeta i leuta pod nazivom Latinsko idro.
Murter je krajem rujna i početkom listopada, za razliku od drugih sličnih turističkih mjesta u Šibensko-kninskoj županiji, još uvijek turistički živ. Gostiju ima, restorani rade, a najviše zasluga za dobru posezonu imaju jedriličari, nautičari – dakle svi oni koji uživaju u ljepotama Kornata pa i šire.

Svake godine u ovo doba održava se regata starih leuta i gajeta pod nazivom Latinsko idro. Ove je godine bila osamnaesta po redu. Okupila je 53 broda, a u konačnom poretku računaju se rezultati 21. Naime, po pravilniku o dužini jedra s kojima su bili upoznati svi sudionici, nije udovoljilo više brodova. Tako je i prva gajeta u cilju – Mala Matulića BG 519 – diskvalificirana jer nije zadovoljavala taj uvjet. Prije ove regate, tijekom rujna bilo je više sportskih i kulturnih događanja. Na Malu Gospu održane su tri regate u kojima su pobjednici bili: Mala dječja regata – Paola Burtina i Ivo Jušić; u ženskoj konkurenciji – Mačkove mace, a u muškoj posada Vojka Šikića. Održano je nekoliko predavanja i koncerata, a sve u čast i slavu Latinskoga idra.

Istoimena murterska udruga na čelu s agilnim predsjednikom Željkom Jeratom već dva desetljeća priređuje utrke u kojima se već prema uobičajenoj ruti, ako to vrijeme dopušta, jedri od Murtera do Kornata i natrag. Onako kako su to stari Murterani svakoga dana radili odlazeći u Kornate na svoje posjede gdje su ponajviše uzgajali ovce, a od poljodjelstva masline i smokve. Regata je svojevrsna posveta tom višestoljetnom načinu života. Nažalost, ovaj put nismo uspjeli ući u Kornate, već je regata održana od Murtera – Murterskim morem do Pirovačkoga zaljeva i otočića Svetog Stipana (koji Pirovčani zovu i Mojster, a buđenjem seksualne revolucije u prošlom stoljeću dodano je i ime Otok ljubavi).

Prije negoli zajedrimo s pedesetak gajeta i leuta, treba spomenuti i događaje na rivi i prije početka same utrke. Tako smo saznali, vođeni pričom prof. Vladimira Skračića, a zorno predočeno od starijih Murterana, kako se nekada tangalo (bojalo) mreže i plelo vrše rakare. Po mlinskom kamenom torkulu naslagana je biljka smrdelj (vrsta mirte) po kojoj su drvenim batovima žustro udarali muškarci. Kada je bilja potpuno usitnjena, stavlja se u bačvu, zatim se slaže mreža i ulijeva mora. Počinje tanganje koje će ponajprije učvrstiti mrežu, a i promijeniti (potamniti) boju. To je postupak koji su ribari na Murteru redovito primjenjivali. Dvadesetak metara dalje vidjeli smo kako se od pruća pletu vrše, tzv. rakare, za lov raroga i jastoga. Priča mi prof. Skračić da su godinama trajale raspre o tome koji se od tih dvaju rakova zna obraniti. Kažu da je u tome vještiji rarog. A što se gastronomije tiče – cjenjeniji je jastog.

No, vratimo se utrci. To je velika fešta za Murterane i njihove goste. Da bismo izdržali iskušenja plovidbe po uzburkanu moru, prije početka na rivi smo pojeli pečene srdele i zalili ih bijelim vinom. Ja sam ipak napravio ‘veliki napor’ i otišao do restorana Zameo ih vjetar (o kojemu ću pisati u sljedećem tekstu) i s vlasnikom Bartulom Bašićem popio dvije čaše mladog cabernet sauvignona iz benkovačkoga kraja. Ali što ja to vama pripovijedam? Ukrcavamo se.

Novinarska ekipa ulazi u poveći brod s moćnim motorom. Najviše je kolega iz Splita. Tu su i članovi udruge Cronaves sa svojim predvodnicima Plamenkom Bavčevićem i Sašom Lukićem. Počinje utrka. Od početka vodstvo preuzima gajeta b.m (bez motora) Mala Matulića vlasnika Krste Matulića, prati je nekoliko brodova, a najbliža je Ilka – MU 887. Splićanke navijaju za falkušu koja je dojedrila s Visa, točnije iz Komiže da bi uveličala ovu regatu. Volim i ja falkušu, ali lokal-patriotizam (rođen sam na Murteru) vuče me na stranu Murterina, da kažemo po domaći. More je uzburkano, puše bura, sunčano je, izlazimo iz Murterskoga mora i plovimo prema Pirovačkome zaljevu. Prva kod otočića Mojstera okreće Mala Matulića. I dok ja gledam uvale i uvalice u kojima sam se ovoga kupao i sanjarim, i ne slutim kakva dežgracija sprema. Pri okretu oko bove jedrilica na kojoj su se nalazila tri naša ministra – Siniša Hajdaš Dončić, Dario Lorenzin i Mihael Zmajlović – zbog lošeg manevra i punog jedra – prevrnula se! Mi smo najbliži, hitamo u pomoć. Kad smo pristigli, ministri su već bili u gumenjaku, a mi vadimo preostale članove posade i teglimo brod našega Željka Jerata, alfe i omege ove utrke, na sigurno. U brodu se razvija žustra rasprava. Jedni kažu: ‘Tako će proći SDP na izborima’, a ja dodajem: ‘Ne, SDP je nepotopiv.’

Već sam spomenuo da prvi na cilju nije bio i prvi u poretku. Ta čast pripala je gajeti Ilka, Ante Davora Turčinova, druga je bila gajeta Vada godulica Nike Papeša. U kategoriji leuta prva je bila Fešta Stipe Matkovića, a u kategoriji gajeta b.m MU 60 Jose Turčinova. Završila je utrka, nastavili smo druženje na dodjeli nagrada, pojeli izvrstan gulaš na terenu ljetnoga kina. Bilo je jasno i muzike i pjesme i plesa. Na svečanosti dodjele nagrada bili su i Murterani koji su godinama vrijedno doprinosili utrkama, a sada se povlače uz priznanja te prepuštaju mjesta mlađim kolegama.

Mnogi se ljudi trude cijele godine da bi ova fešta od brodi uspjela. Važna je u tome uloga i direktora TZ Murter-Kornati Šime Ježine i njegove ženske posade, svih ugostitelja i mnogih donatora koji su pomogli da bi se utrka održala. I na kraju, ali ne manje važno – o budućnosti regate. Za 2018. planira se animirati sve priobalne općine od Zadra do Šibenika koje po logici stvari turistički participiraju u Kornatima. Moglo bi to biti dvadesetak i više općina i 400 – 500 brodova, uz prijatelje iz francuskoga Mordihana. Time bi Francuska bila zemlja partner, a regata bi najvjerojatnije bila početkom svibnja. Pripreme za tako nešto već su počele. Latinsko idro više je od sportskoga nadmetanja već sada a ovime bi dobila međunarodnu dimenziju. Ja bih rekao – u slavu Boga i drvenoga broda. U svim mogućim inačicama. A za to je potrebno veliko razumijevanje dviju županija, HTZ-a i Ministarstva turizma. O regati izvještavalo je desetak inozemnih novinara, blogera i profesionalnih pratitelja jedrenja i regata. Gotovo je idro 2015. Živjelo idro 2016!

Moj domaćin u ova tri dana bila je obitelj Fiolić – Josica, Drago i Josip – koji se više desetljeća bave ugostiteljstvom i iznajmljivanjem soba. Josica i Drago zanat su pekli u Njemačkoj, a 2007. vratili su se i posvetili poslu koji najbolje znaju. Budućnost pripada sinu Josipu koji, kao i svi mladi, ima nove ideje. Već sljedeće godine prostor – koji je ionako lijep – bit će oplemenjen tradicionalnom konobom. Kaže mi gospodin Fiolić: ‘Mi prvi ovdje dobivamo goste u rano proljeće i trudimo se da zadnji zatvaramo vrata.’ Gosti su najčešće Nijemci, mnogi iz njihova lokala u Njemačkoj. Ako zaželite pojesti dobre jadranske lignje na žaru ili odličnu govedinu s hren sosom i mladim fažolom (mahunama), obratite se šefici kuhinje Josici. Birane butelje poput Salento primitiva 2014. odabire Josip, ali i Drago je odličan poznavatelj vina, posebnice bijelih. Pansion je poznat i po imenu Stones. Ime je odabrao stariji sin Alen koji danas preferira drvo i drvodjelstvo.

Eto toliko u prvoj kartolini iz Murtera. U sljedećoj pišem o restoranima Zameo ih vjetar, Tic-tac i Račić. Kao rijetko gdje na Šibenskoj rivijeri, murterski ugostitelji i u listopadu imaju brojnu klijentelu, nautičare, goste marine Hramina…

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić