Murter, s obzirom na veličinu mjesta, ima izuzetno puno dobrih restorana. I ovom prilikom, za vrijeme opserviranja šišanja ovaca na Kornatima, uspio sam posjetiti tri restorana: Čigrađu, Boškin škver i Kezu.Restoran Čigrađa nije mogao poželjeti ljepše mjesto za smještaj, u istoimenoj uvali, desetak metara od mora i prekrasne pješčane plaže. Objekti su sagrađeni 1980-ih, a današnji vlasnik Darko Turčinov ih je nakon preuzimanja renovirao i dograđivao. Turčinov je godinama, poput drugih danas uspješnih murterskih ugostitelja, radio na brodovima Jadrolinije, zatim u Njemačkoj, najviše u Münchenu – u restoranima i na Oktoberfestu. Nakon svih tih putešestvija odlučio se vratiti u Murter. Tih prvih godina sezone su trajale praktički dva-tri mjeseca, pa bi se nakon toga redovito u zimskom periodu odlazilo u Njemačku, na rad i po nova iskustva. Danas, priča mi, u zimskom periodu odlazi u Europu usvojiti nove trendove, kao što je onomad prije puno godina uveo carpaccio od tune u svoj restoran, prvi u Murteru.

Manje društvance i mene izuzetno raspoloženi gazda Darko počastio je slijedom od šest jela u autorskoj izvedbi Daniele Matešić, šefice kuhinje u Čigrađi. Priredila nam je redom: paštetu od tune, a zatim je slijedila plata Morska fantazija – carpaccia od divlje orade i tune, marinirane kozice na postelji od avokada, tartar od orade, marinirane škampe iz podvelebitskog kanala, salatu od hobotnice, marinadu od trlje… Slijedili su škampi na posteljici od rikole. Kao četvrto jelo stigle su lignje umido (lignje frigane u ulju i pošpricane bijelim vinom). Iza toga, a nakon niza čaša Fango pošipa iz Blata na Korčuli, koji smo obilato koristili, stigao je brudet od škarpine, grdobine, čača i ugora. Možete zamisliti da smo završni desert panacotu s jagodama, dočekali prepuni milosti božanske trpeze. Turčinov, naravno, u jelovniku nudi i niz mesnih specijaliteta – biftek, ramstek, lungiće…, ali nama je bio priređen ovaj sjajni riblji meni. Za vrijeme večere terasa je bila puna gostiju, a završno Turčinov nam pokazuje mjesto gdje će do kraja lipnja biti sagrađen caffe bar za one koji nisu došli na večeru.

U nedjelju navečer, nakon cjelodnevne kornatske odiseje s ovcama i pastirima, otišao sam u restoran Boškin škver u blizini moga apartmana. Otvoren je 1995. godine kraj kuće i nekadašnjega škvera (brodogradilišta) Boška iz obitelji Turčinov. I danas se u dnu dvora mogu vidjeti predmeti i kaić iz tih vremena. Boškin škver je tipičan porodični restoran kojega uz gazdu Turčinova vode dvije kćeri, zet (pripremao nam je ribu-ocjena odličan) i sin. Priča mi gazda Smiljan koliko im i danas znače posjedi na Kornatima, na kojima raste zdravo voće i povrće. Ima ga i u ponudi restorana. Ono je drugačijeg, boljeg okusa i mirisa… Stoga je vlasnik restorana odlučio, pod svaku cijenu, napraviti bušotine na otoku i doći do vode. Uvjeren je da će ju tada sva priča o kornatskom uzgoju dobiva novu dimenziju. Sjedimo i ćakulamo a jela dolaze.Klasična riblja plata sa salatom od sipa i hobotnice, inćunima i dvije vrlo zanimljive minijature-riblja pašteta u crvenoj paprici te sir u zelenoj paprici. Hladio nas je prvoklasni Debit mladoga vodičkoga vinara Nikole Birina. Sve pohvale za izbor vinske liste.

Za glavno jelo stigle su trlje od kamena i lignje, prilozi blitva s krumpirom te iznenađujuće dobri ražnjići od povrća. Međutim, ni Luce se nije dala, čokoladni sufle koji je pripremila za kraj ove gastronomske priče obojicu je bacio s nogu. Specijaliteti kuće su biftek Boška i riblja plata Škver.

Opraštam se sa Smiljanom i od srca mu želim da pronađe tu vodu na Kornatima, a onda samo je nebo granica i ne samo za njega…

Pretposljednjega dana boravka na Murteru, večerao sam u restoranu Kezo u centru mjesta. Ovaj lokal je otvorio još 1989. godine Branko Jelić u kući svoga djeda, koji je nosio nadimak Kezo.

Restoran je preuređena starinska kamena kuća s arhitektonski odlično riješenim prostorom prizemlja i prvoga kata. Kaže mi vlasnik da i danas još dodaje nove detalje uređenja koje se logično razvija sa zahtjevima vremena, ali nadogradnje ili širenja nema. Nalaze se u povijesnoj jezgri i on to poštuje.

U društvu prijatelja najprije sam probao jela s hladne riblje plate (dagnje, inćuni, tuna, hobotnica…) na podlozi od rikole. Bilo je vrlo ukusno, obilno s odličnim maslinovim uljem.

Kolega je odabrao za glavno jelo biftek u gorgonzoli s pečenim povrćem. Ja sam jeo kovača na žaru s blitvom i krumpirima. Jela su bila izvrsna, a ono što bih posebno istaknuo su veliki prilozi, originalno posluženi: pečeno povrće u tavi, a blitva u teći. Priča mi kolega Šime: ‘Opet sam se najeo bubice, a onda ne mogu pojesti cijelo glavno jelo’.

Zato sam se ja čuvao, pojeo sam pola bubice, ali ponuđeni desert više nismo mogli pojesti. Pili smo Sladićevu vrlo dobru Maraštinu.

U Kezi se osim znamenitog bifteka Kezo može jesti još cijeli niz jela a la carte, a godinama su poznati po svojim pizzama i srodnim proizvodima od tijesta.

Ovo je drugi puta da sam jeo u Kezi i mogu kazati da ako želite ukusan i obilan obrok, svakako dođite u ovaj restoran-pizzeriju u samom centru Murtera.

Eto, stao sam na brojci devet , što se tiče Murterske kužine. Time nije iscrpljena gastronomska ponuda ovoga mjesta. U Murter se vraćam, nakon što ovoga ljeta projedrim odlične kornatske restorane. Fešta, dolazim…

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---