Blagdanski su dani razdoblje u kojem bismo se trebali manje koncentrirati na različitosti i više pozornosti pridavati sličnostima. Ili bar onim povezujućim elementima čija bi nas snaga trebala ujedinjavati. I to ne samo sada.
Takve, kohezivne, elemente često možemo pronaći i u knjigama, a novi publicistički hit Mustafe Akyola ‘Islamski Isus: Kako je kralj židovski postao muslimanskim prorokom’ obiluje povezujućim elementima i odlikuje se nevjerojatnom povezujućom snagom.
‘Islamski Isus’ donosi priču o Isusu i njegovoj majci Mariji, onako kako se o njima govori u Kur’anu, i istražuje koliko se slika o Nazarećaninu poklapa s Biblijom, ali i s drugim ranokršćanskim izvorima, osobito apokrifima.
Knjiga jako dobro otkriva fascinantne sličnosti između islama i judeokršćanstva, ogranka rane Crkve koji je proglašen herezom. Judeokršćani su bili kršćani židovskoga podrijetla koji su Isusa slavili kao ljudskog – a ne božanskog – Mesiju. Akyol pokazuje kako je njihova jedinstvena vjera nestala iz povijesti nakon prvih nekoliko kršćanskih stoljeća, da bi je početkom 7. stoljeća u Arabiji obnovio novi prorok, Muhamed. Time dolazimo do vrlo intrigantnih pitanja o ishodištima islama, odnosno do povezanosti ove religije s judaizmom i kršćanstvom.
N. L.
