Od 1972. do 2004. godine u Zagrebu se bijenalno održavao međunarodni festival kratkometražnog animiranog filma Animafest. Neparnih godina, između 2005. i 2015., dopunjavan je programom dugometražnih animiranih filmova, da bi nakon toga prerastao u svakogodišnji festival ujedinivši u zajednički program kratke i duge animirane filmove. Dakako, ovi prvi su višestruko brojniji, ali za dugometražne postoji opravdano očekivanje da će ući u redovnu distribuciju.
Na 27. Animafestu projicirano je devet dugometražnih animiranih filmova , a Grand prix pripao je filmu ‘Crvena kornjača’ (2016.) nizozemskog animatora Michaela Dudoka de Wita (1953.). Kratkometražni filmovi ovog autora od samih početaka plijenili su pažnju publike i kritike (film ‘Otac i kćer’ 2000. nagrađen je na Animafestu 2002.), pa se može vidjeti ujednačenost likovnog jezika, poseban smisao za humor i izuzetan senzibilitet u prikazu odnosa među likovima (‘Tom Sweep’, 1992; ‘Redovnik i riba’, 1994.; ‘Aroma čaja’, 2006.), ne samo u izvedbi takozvanih umjetničkih već i komercijalnih kratkih filmova.
Film ‘Crvena kornjača’ govori o brodolomcu koji pokušava splavom napustiti pusti otok (ako zanemarimo obitelj rakova koja ga pomno nadgleda), no neka neznana sila razbija njegov splav. Uskoro otkriva da ga ometa velika crvena kornjača, koja izlazi na obalu i tamo ostaje bespomoćna, nakon što ju je preokrenuo na leđa. Muškarac prepoznaje svoju šansu za odlazak s otoka, no vraća se zbog grižnje savjesti i počinje brinuti o umirućoj kornjači. Uskoro se upliće čudo i kornjača se preobražava u krasnu mladu crvenokosu ženu…
Izvrstan prikaz divlje otočke prirode, nježnost između dvoje ljudi i njihova djeteta, razorni tsunami koji ih još jače povezuje, duhovit opis rakove obitelji – sve to je pokazalo da Michael Dudok de Wit svoje filmsko umijeće može pokazati bez obzira na trajanje filma (80 minuta). Film ‘Crvena kornjača’ može se pogledati na redovnom programu kina Europa i multipleksa Cinestar u Zagrebu.
Olga Vujović
