Damir Vujnovac izvještavat će iz Bejruta ‘od krvi i mesa’
Pročitao sam negdje da je Bejrut – Pariz Bliskog istoka. Iz djetinjstva se istog tog Bejruta sjećam s televizije po nemirima i po borbama svakog sa svima. Kako je danas tamo, najbolje je istražiti vlastitim snagama, prošetati vrućim asfaltom bliskoistočnog grada koji se na zemljovidu nalazi blizu Damaska, a toliko je od njega udaljen.
Želim otkriti koliko se Bejrut od krvi i mesa razlikuje od onoga što piše u knjigama, što piše na internetu i onoga što o njemu pišu mediji. Također želim vidjeti koliko je drugačiji od onoga što stoji u mojim sjećanjima.
Nekako se nadam da taj grad ipak nije baš ‘Pariz’ Bliskog istoka zato što me se Pariz (onaj veliki, originalni) i nije nešto dojmio. No, svaki grad zaslužuje svoju šansu, kao i svaki čovjek, pa ćemo vidjeti kako će Bejrut tu šansu iskoristiti… kao što ćemo vidjeti i kako ću ja iskoristiti šansu koju Bejrut daje meni.
Neka ovaj putoopis iz Libanona bude svojevrsni hommage blogu i knjizi Nasrija Atallaha, pisca, autora meni vrlo zanimljivih tekstova skupljenih pod zajedničkim nazivom ‘Our Man in Beirut’. Nasri mi sigurno neće zamjeriti što posuđujem njegov naslov, samo, je li on premlad za hommage?
U planiranju vrlo aktivnog boravka u Libanonu, omeo me mladi vozač koji prošle subotnje večeri nije uspio stati na vrijeme pred raskršćem. Ja sam uspio. Pa smo se upoznali. Nakon skidanja ‘šanca’ odlučio sam maknuti nogu s libanonskog gasa i pustiti da mi se Bejrut i Libanon dogode. Kako? Otkrivat ćemo zajedno.
