Od ovog tjedna na našem portalu Fama, u rubrici Bookmark, objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove.

‘Jesi li znao da si ti jedini pjesnik kojega sam ikad susrela?’

Evo još jednog romana s dobrom prvom rečenicom.

Počnite ga čitati i nastavite do kraja bez teškoća svladavajući lake literarne note južnjačke provincijske limunade koja se pretvorila u vrlo dobru ljubavnu priču.

Zbog te sam zanimljive priče spreman oprostiti i nevješto pisanje… ili možda prijevod koji je mogao (trebao) biti bolji. Jednostavno slaganje rečenica, nekako naivno ili previše obično, zaboravit ćete kad vas zarobi radnja i kad se zaljubite u ljubav.

Život nas ponekad tjera da izaberemo samo jedan od dva dobra puta. Da izaberemo onaj za koji mislimo da je bolji i nikad ne saznamo što bi bilo da je onaj drugi put izabran. Noah i Allie su izabrali svoj i odživjeli ga zajedno, ne gubeći onu bitnu zajedničku nit do samoga kraja.

Vjerojatno je mnogo onih koji će se prepoznati u ponekom detalju ove priče i tako pronaći svoje razloge da je zavole i zapamte. Potražite knjigu (Profil, 2013.) i otkrijte jeste li među tim sretnicima.

Ako su vam se dopali ‘Mostovi okruga Madison’ mogli biste zavoljeti i ovu priču. Kažu da je u ovom slučaju film čak i bolji od knjige. Ako već treba uspoređivati ove dvije knjige, vremenski je skok ovdje izveden puno jednostavnije i jasnije od onog u ‘Mostovima’. Ali, ljubav nećemo uspoređivati, emocije su snažne i dobro vibriraju u širokom spektru. Traju do poznih godina, ugnijezde se u čovjeku i ne žele ga napustiti.

Možda uistinu živimo više od jednog zemaljskog života i pronalazimo svoje srodne duše svaki put iznova? Čudo jedno. Možda bezvremenska i bezuvjetna ljubav ipak postoji.

‘Nikada te neću napustiti. Ovo što imamo je zauvijek.’

Pročitajte još: Damir Vujnovac: London za optimiste