Novi nosač zvuka Zagrebačkih solista s djelima Borisa Papandopula oduševio je inozemnu i domaću glazbenu kritiku.
Nedavno su u Društvu hrvatskih skladatelja u Zagrebu, Zagrebački solisti predstavili novi nosač zvuka, koji je dobio iznimno pozitivne recenzije. Audio izdanje je objavljeno u njemačkoj diskografskoj kući cpo, u suradnji s Muzičkim informativnim centrom Koncertne direkcije Zagreb, a ansamblu se pridružio i vrsni njemački pijanist Oliver Triendl, u izvedbi Koncerta za glasovir br. 2. Ovo je još jedan od iznimno uspješnih pokušaja da se svjetskoj glazbenoj sceni predstave djela ponajboljih hrvatskih skladatelja, što je ovoga puta bio Boris Papandopulo, a ujedno je ova misija dobila i svoj rukavac – iznijeti ponajbolje hrvatske interprete, što su Zagrebački solisti ovime još jedanput dokazali da bez imalo sumnje i jesu.

CD je doživio velike hvalospjeve, kako u domaćoj, tako i u okviru inozemne glazbene scene. Donosimo tek nekoliko isječaka iz ovih doista impresivnih kritika:

Novi nosač zvuka Zagrebačkih solista s djelima Borisa Papandopula tako je nadasve dobrodošla mogućnost da se u inozemstvu predstave vrhunci hrvatske produktivne baštine utjelovljene upravo u opusima akademika Borisa Papandopula i u odličnim reproduktivnim dometima Zagrebačkih solista, pa je moguće nadati se da će doista i naći svoje pravo mjesto u zbirkama i medijima spremnima za popularizaciju glazbe autora kojem je nedvojbeno mjesto među najboljim skladateljima europske glazbe 20. stoljeća.
Zdenka Weber (Klasika)

A to Oliveru Triendlu čujno pričinjava zadovoljstvo (…); zadovoljstvo u ritmu i motorici, bojama zvuka i melodijama narodnih pjesama i na koncu zadovoljstvo što svira s pulsirajućim komorskim orkestrom, kao što su to Zagrebački solisti. Sa svojim koncertnim majstorom, Sretenom Krstićem (…), ovaj ugledni komorni orkestar iz Hrvatske postaje vrlo prilagodljiv ansambl. Vjerojatno upravo onako, kako si je to zamislio Boris Papandopulo. (…) Ne raspolažu li Zagrebački solisti pod Sretenom Kristićem sa svim prednostima prvorazrednoga ansambla: homogeno sviranje, ton koji zrači i isijava i – i s obzirom na relativno mali sastav – dojmljivom punoćom zvuka? Odgovor  glasi: da, beziznimno. (…) Tri kontrastna stavka (…) Zagrebački solisti prezentiraju s takvim zanosom da se može oprostiti duljina pokojeg dijela.
Adelheid Kleine (www.hr-online.de)

Ugodna kratkoća ‘Pintarichiana’ (hommage svom zemljaku Fortunatu Pintariću) pokazuje da je  Papandopulo skladatelj koji djeluje s humorom i duhom a od glazbenika traži nagle promjene raspoloženja. Gudači iz Zagreba te izazove rješavaju bez poteškoća i slušatelju sa završnim ‘Dudašom’ čak izmame i smiješak.
Michael Loos (www.klassik.com)

(…) a Oliver Triendl, iznovice s pravim njuhom za izrazito efektnu literaturu, pršti u združenosti s draškajućim solistima iz Zagreba naprijed do te mjere da slušatelju tih šest i pol minuta proteknu u doslovnu letu (…). Rezultat toga jesu četiri slatke gudačke minijature u stilu male, ležerne noćne glazbe u kojoj si Zagrebački solisti još jednom do mile volje smiju dati oduška.
Rasmus van Rijn (Klassik heute)

P. R.

Pročitajte još: Zagrebački solisti: Prvi koncert 61. sezone