O kulturi straha i masovnoj mržnji

Tribina ‘O individualnoj i grupnoj mržnji, iskustva rata i mira’ u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, održana je u zagrebačkom Kulturno informativnom centru i otvorila je dinamičnu raspravu o empirijskim istraživanjima te dokazima postojanja individualne i kolektivne mržnje.Mržnju su secirali prof. dr. Dinka Čorkalo Biruški, psihologinja, profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu; prof. dr. Žarko Korać, psiholog, profesor u mirovini iz Beograda i prof. dr. Aleš Črnič, sociolog, profesor Fakulteta za društvene vede iz Ljubljane. Moderator je bio pater Tvrtko Barun, voditelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi.

Tezu o povijesnim mržnjama, inozemni autori, povjesničari, sociolozi i politolozi nastoje dokazati upravo kroz objašnjenje ratova na području bivše Jugoslavije, istaknula je Dinka Čorkalo Biruški.

‘Toj se tezi, utemeljenoj najčešće na istaknutim, lako pamtljivim, ali uglavnom anegdotalnim dokazima, suprotstavljaju ne samo desetljeća zajedničkog života u višeetničkim zajednicama isprepletenima snažnim međuljudskim vezama, nego i empirijska istraživanja na različitim uzorcima. Ona, čak ni u zajednicama najsnažnije pogođenima ratom, ne pružaju dokaze o postojanju mržnje. Emocija mržnje nije empirijska činjenica čak niti nakon rata. Stoga naglašavam da je korištenje mržnje kao objašnjavajućeg faktora za rat ili za neuspjeh poslijeratne obnove ratom pogođenih zajednica, društveno opasno i netočno pojednostavnjivanje vrlo složene dinamike uzroka i posljedica narušenih međuetničkih odnosa’, pojasnila je na primjeru istraživanja u Vukovaru.

Ratovi ne nastaju iz mržnje, mržnja nastaje iz ratova, a mrziti onoga kojega ne poznaješ, čisti je paradoks, naglasio je Žarko Korać. Društveni konflikti, posebno ozbiljni, veoma rijetko nastaju isključivo iz emotivnih razloga, oni su skoro uvijek rezultat različitih političkih ili ekonomskih interesa koji se ne mogu riješiti kompromisom. Ali zato strane u konfliktu da bi osigurale podršku, koriste emocije u propagandi i huškanju na konflikt.

‘Društveni konflikti potiču emocije straha, nesigurnosti i naročito mržnje. U mnogim slučajevima mogli bi reći da je cilj stvaranje afekta koji smanjuje moć racionalnog promišljanja realne situacije. U informatičkom vremenu u kojem živimo, dosta lako je izazvati izrazito neprijateljske osjećaje prema pripadnicima neke nacije ili društvene grupe. Istovremeno treba voditi računa da se individualni i društveni plan ne mogu izjednačavati. Emocije straha i mržnje dovode do mnogo veće društvene kohezije gdje pojedinci koji drugačije misle imaju mnogo poteškoća da se suprotstave većini’, rekao je Korać.

Nužno je dekonstruirati prevladavajuće suvremene oblike ekskluzivističkog nacionalističkog domoljublja, koja se često koriste i eksplicitnim govorom mržnje, naglasio je Aleš Črnič uz primjere posljednjih ksenofobnih medijskih događanja prema azilantima u Sloveniji.

‘Koncept politike straha vodi do sveprisutne kulture straha, a iz nje se rađa masovna mržnja. Uz očite individualne i prirodne dimenzije mržnje nužno je šire kontekstualizirati problem mržnje, kojeg ne možemo dobro razumjeti bez šireg društvenog, kulturnog, historijskog i političkog konteksta,’ izjavio je Črnič.

E. P. / Foto: Kristijan Smok


Tagged: , , , , , , , , ,