Za boravka u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji o čemu sam pisao u prošlom članku, najzanimljiviji pojedinačni turistički objekt bio je Romska kuća.
Smještena je u selu Maglenča na rubnom dijelu općine Veliko Trojstvo. Od prvog trenutka kada smo dočekani u dvorištu od bračnog para Đurđević, Slađane i Gorana, osjetili smo prisnost domaćina, a njihova mirnoća i empatija prema svojoj tradiciji prešla je i na nas. Slađana Đurđević bi mogla vrlo uspješno raditi kao vrhunski vodič u bilo kojem dijelu naše zemlje. Elokventna, pribrana da zna odijeliti ‘žito od pljeve’ u moru informacija koje postoje o ovom objektu, odavala je dojam osobe koja je sposobna o svakoj načetoj temi suvereno govoriti. Tako nam je iscrpno objašnjavala usmenu primopredaju i tradicijske običaje (svadba, rođenje djeteta, sahrana). Zašto u odjeći i nakitu kod žena dominiraju zlatna i crvena boja? Zašto Romi vole kuhinju koja je jako začinjena i ljuta? Ipak, najviše pozornosti je izazvalo objašnjenje gospođe Đurđević o tome zašto Romkinje mogu dijelom ogoliti gornji dio tijela, a haljina je u pravilu više i dosežu do gležnja. Razlog je, kako kaže Slađana, što žena, majka i ljubavnica nastoji čedno zaštititi donji dio tijela, tako da suknje do koljena, a kamoli iznad nisu nikada bile prihvaćene.
Domaćica Slađana Đurđević
Ljuta hrana je u iskonskoj tradiciji Roma, vrlo vjerojatno prenesena iz prapostojbine Indije, a funkcionalno ona štiti tjelesne organe (osim žuči) i probavu. Poznato je da i danas u vrućim predjelima Indije preferiraju ljuto začinjene obroke. Goran Đurđević je pričao o prvim zapisima iz 1365. u Dubrovačkoj Republici gdje ih, vjerojatno zbog boje kože, nazivaju Egipćanima. Tu se spominje da su dvojica braće deponirala svoje remene (zapravo zlatnike u kožnim trakama) u gradsko poglavarstvo. Također je izvjesno da su bili tretirani kao i svi ostali građani, to jest da tada nisu bili proganjani zbog krađe ili prijevare što se uvriježilo kao stereotip o Romima u našim krajevima.
Romi Lovari su se 1765. doselili u Varaždin, a nakon velikog požara raselili po obližnjim područjima, pa su tako došli i u bjelovarsku okolicu. Romi izuzetno cijene i vole konje, poznato je da su u našim krajevima oni bili najveći i najbolji trgovci. Ali jedino Romi Lovari, u koje spadaju Đurđevići, a manjina su na području Hrvatske, ne jedu konjsko mesu. Inače, deklariranih Roma u svijetu je oko 35 milijuna, a premoćno najbrojniji su upravo Lovari. Na njihovu jeziku, koji prevladava u svjetskoj romskoj zajednici, romska kuća se izgovara Homano Kher, a ovdje navodim još nekoliko izraza na ostalim jezicima koje upotrebljavaju Romi: Roma domus, Romahaus, Roma Sadana, Roma haz, Roma evi ili Roma spiti.
Puno zanimljivog moglo se čuti o običajima i tracidiciji Roma Lovara
U vrtovima kraj romske kuće raste lavanda, koju su Đurđevići prvi posadili u bilogorskom kraju. Ulazni prag kuće okrenut je k istoku, jer se time odaje počast Suncu, a ispred kuće je stablo jabuke koja je simbol plodnosti. U unutrašnjosti najimpresivnije izgleda veliki kutni kamin, koji je vremenom prošao put od ognjišta u sredini kuće do primjerenijeg mjesta. Tu su i tradicionalne rakije ovoga kraja, a Slađana nam je ponudila i kruh dobrodošlice koji je morala dijeliti kuma kuće po odabiru domaćina, Jasna Fila Vaniček. Đurđevići su ponosni što je ovaj objekt od otvorenja posjetilo sve troje predsjednika: Stipe Mesić, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović.
Ako dođete u ovu malu oazu romske kulture i tradicije, moći ćete čuti i vidjeti prezentaciju – povijesti i običaja Roma, arhitekturu drvene romske kuće, priču o autohtonim hrvatskim Romima Lovarima, tradicionalnu kuhinju i glazbu te još ponešto.
Romska kuća izvana (foto Štefan Brajković)
Završno, svatko je od nas, najčešće još od svojeg djetinjstva slušao pogrdni izraz za ovu skupinu ljudi – Cigani – i kad je bilo razloga za ljutnju, a još više bez ikakvoga razloga.
Duboko sam uvjeren da naši Romi grade jedan značajni kamenčić života u mozaiku koji nazivamo hrvatsko društvo.
Vjekoslav Madunić / Foto: Bosiljko Domazet
