Prva premijera Kazališta Ulysses na Brijunima u ovoj slavljeničkoj 15. sezoni je predstava ‘Pečat’ Borne Vujčića, koju režira Lea Anastazija Fleger s prvakom drame Goranom Grgićem i mladim glumcima Katarinom Strahinić i Silvijom Mumelašem. Prva uzvedba je u utorak, 28. srpnja, a reprize 29. i 30. srpnja.

O predstavi, mladi autor Borna Vujčić je zapisao:

Granica između utopije i distopije može biti sablasno tanka. Do toga će neizbježno doći svatko tko pokuša zamisliti idealno društvo, ako prije ne dođe do toga da je i jedno i drugo neostvarivo, pa izgubi hrabrost za daljnju potragu. Ipak, pored svih poriva koji se u nama poput neodanih velikaša bore za prevlast, nagonu za zamišljanjem boljega možda se i najteže oduprijeti. Ovo naročito vrijedi za umjetnike. Jer njima je neobuzdivo maštanje svakidašnja stvarnost, a političko uređenje zajednička je stvarnost svih nas.

U ova razmišljanja često ulazimo ne očekujući eureka trenutak koji će spasiti čovječanstvo, uvjereni da je tako nešto nemoguće. Ipak, maštamo. Zanosimo se fantazijom društva bez kontrole, pa se začas prestrašimo dublje pomisli na takav svijet. A kad okrenemo ploču i pomislimo kako je čovjeku vodstvo suđeno, suočimo se sa sjećanjima na mnoge koji su snažnom vlašću svoje narode unakazili.

Radi se, dakle, o problemu čije je rješavanje posao u rangu Sizifovog. A razlog tome je, postat će jasno svima koji zapadnu u ovu beskonačnu petlju uzaludnoga, ljudska narav. Neki se u njoj  trude vidjeti neiskvarenu dobrotu, ali od toga ih lako može razuvjeriti svaka dnevna novina. Teško je reći je li sablasno ili tužno pomiriti se s tim da nema drugog krivca za ove nepravde od nas samih.

‘Pečat’ je proizvod ovih razmišljanja od kojih nema kruha, ali može biti drame. Neki će reći da se radi o autorskom sadizmu. Poput zlostavljanog djeteta koje samo prijeđe u nasilnike, možda je neizbježno iskaliti vlastitu frustraciju pokušajima rješavanja nerješivoga tako da se u isti položaj stavi druge. Pa makar oni u stvarnom svijetu ne postoje.

P. R.