Pirovac: Složna braća vinograde (g)rade

Ova poznata narodna poslovica dobro ilustrira što braća Davor i Tomislav Livaić iz Pirovca rade od početka dvijetisućitih.Pirovac-vinograd‘Nije lako ni danas, a nije bilo ni na početku’, kaže mlađi Tomislav. Pirovac je srednjodalmatinsko malo misto u kojemu se oduvijek cijenio rad u polju i od svih mjesta iz bliske okolice, uključujući Vodice, Pirovčani su oduvijek imali najbolje vino. Tako je bilo prije 40 i više godina kada sam prvi put kušao vina pirovačkoga polja, a tako je i danas kada ga je, nažalost, upola manje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANo, kako okrupniti parcele i zasaditi veće količine trsova, mučilo je Livaiće. I vjerujte mi, to je izuzetno težak i nezahvalan pothvat. Mnogo vlasnika, neraščišćeni nasljednički odnosi i sl.,oduvijek su bili prepreka pravome poslu. I nije to tako samo u Pirovcu. Ipak, velikim entuzijazmom i upornošću uz pomoć Šibensko-kninske županije, oni su krenuli u sadnju.

Od 2000. do 2005. godinu za godinom sadilo se najprije u predjelu Luče (1400 panjeva debita) pa 2003. još 700 trsova babića na istom predjelu i onda je na Drinovači 2004. i 2005. posađeno ukupno 3000 loza babića.To je bila osnova uz već postojeće manje površine u drugim manjim dijelovima, naglašavam uz pomoć Šibenske županije. Godine 2007. zasadili su 4500 panjeva maraštine cijepovima Vinarije Vinoplod, a kredit za tu robu vraćali su u grožđu. Završno, od 2009. do 2011. posađeno je još 1100 sadnica plavine, 1200 debita i manja količina pošipa u Lučama, te 1200 babića i 1300 sadnica syraha u Drinovači.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADanas obrađuju oko 15.000 kvalitetnih i autohtonih vrsta loza (pretežu babić, maraština, debit i plavina). Na taj način dostigli su broj panjeva koji je njihova obitelj imala još prije Drugog svjetskog rata. Dakle, Livaićevi su poznati vinari već cijelo stoljeće. U planu je sadnja sljedeće godine na već raščišćenom terenu još 4500 komada babića i time bi se dostigla brojka od 20.000 loza.

Pirovac i njegovo polje po klasifikaciji pripadaju u Pirovačko-skradinsko vinogorje, a braća Livaić su, uz sumještatnina Željka Dobrovića, najznačajniji proizvođači vina na ovom području. ‘Nije lako’, ovaj put citiram starijega brata Davora koji mi je detaljno pokazao polje, podrum i konobu. Sada treba napraviti još jedan kvalitativni skok i odlično grožđe pretvoriti u još bolje vino iz godine u godinu jer materijal postoji. Najprodavanije su bijela kupaža maraštine i debita te crna plavine i babića, ali i zasebna prodaja kvalitetnog babića, maraštine i manje količine opola (pravljena od babića). Dobili su i srebrnu medalju za Babić na skradinskoj smotri vina 2010. godine. Ove i sljedeće godine slijede novi iskoraci – buteljiranje i prodaja na širem hrvatskom tržištu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAJe li vino dobro? Dođite i kušajte u ugostiteljskom objektu Tomislav (obiteljska tradicija – krenuli su s restoranom još 1971. pod imenom Zagreb). Današnji Tomislav, hommage je njihovu ocu. Tu se može pronaći i odlična domaća spiza – od vlastitih proizvoda: kozletine, sira i pršuta i, naravno, svih drugih klasičnih delicija što stanu pod peku ili na gradele.

Konoba-Tomislav-PirovacIspred Livaićeve kuće živi se otvoreno, mediteranski uz bijelo, crno i pismu.

Tu svake večeri ‘dežuraju’ Igor Gulam (najbolji pirovački pjevač iz sedamdesetih), Zoran, Predrag, Boško, Bobo, Jelenko, Kate, Smilja, Miro, Šime… i tko bi ih sve nabrojio – zapivaju omiljenog Bralića kao i sve druge naše Šibenčane i Zadrane.

Vjerujte mi, ugodno je, pjesma se ne naplaćuje, a zarazni osmijeh konobarice Branke prijeći će sigurno i na vas.

Završavam kartolinu iz Pirovca uz autohtoni Brankin uzvik: ‘Aj kvreeegu, jesi više završija!?’

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

Tagged: , , , , , , , , , , , , , , ,