Program ‘Poezija u dvorištu’ otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitka u tekstu.
Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja organizatora je biti u ‘zoni živoga’, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo ‘poeziju u dvorištu’.
Gošća ‘Poezije u dvorištu’, 16. lipnja (utorak) u 19 sati, u zagrebačkome Caféu u dvorištu je pjesnikinja Aida Bagić. Rođena je 1965. u Zagrebu. Diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala političke znanosti na Sveučilištu Massachusetts, u Amherstu, SAD. Objavila je zbirke pjesama ‘Ako se zovem Sylvia’ (Aora, Zagreb, 2007), ‘Tijela su laka meta’ (Mala zvona, Zagreb, 2014) i kratkih proza ‘Znam li ja gdje živim’ (Zoro, Zagreb, 2012). Pojedine pjesme su joj prevedene na njemački (Relations, Literarisches magazin 1-2/2009), engleski, poljski i slovenski (Pobocza, 1 (31)/2008), a nekoliko je uvršteno u Antologiju jutra poezije (Zagreb, 2010). Kratka priča ‘Galjonen’ objavljena je u zbornik ‘Da sam Šejn’ (Konzor, 2007), a ‘Nizvodno, rijekama’ u 20+1 najbolja priča za ljeto 2014. (Brod knjižara, 2014).
Sijevalo je cijele noći. I grmjelo,
samo ja to nisam čula. Vidjela sam i stabla, u odsjaju
munja, samo na tren, kako se svijaju i lome, vidjela sam
i kako se voda slijeva niz okna oluke i prozore i sjetilo
me, svo to slijevanje, na vrijeme kad je sve to što sam
sada samo gledala bilo praćeno zvucima koji su me
plašili koji su mi tjerali strah u kosti.
Nemam više ničega u kostima, a kamoli straha, sad je
vrlo smiješno vidjeti stabla i vodu i ljude i životinje
kako bježe pred olujom i svijaju se i lome i gaze i liju
jedni preko drugih.
Sad sam gluha. Voda.
