Poreč: More, vino, sir i maslina…

Istra ima mikroklima (da parafraziram Vlatka Stefanovskog i pjesmu ‘Skopje’), a uljuljan u njezine mediteranske blagodati, Poreč (tal. Parenzio), idealno je mjesto za boravak tijekom cijele godine zahvaljujući brojnim mogućnostima za odmor i razonodu. U ovom istarskom gradiću i bližoj okolici oduševljavaju duge šetnice uz samo more, uređene biciklističke staze kroz netaknutu prirodu, tradicionalna kuhinja, ali i moderne interpretacije lokalnih jela za ljubitelje slow fooda.Odlična vina i maslinova ulja svjetske kvalitete, prirodne ljepote, očuvana kulturna baština, povijest stara 2200 godina – sve je to samo dio turističke ponude ovog gradića s 17.000 stanovnika, drugog po veličini u Istri.

Nije moguće jednim posjetom obuhvatiti sve što Poreč nudi, ali dio toga mogli smo vidjeti i doživjeti za dvodnevnog boravka u režiji zagrebačke Udruge za kulturu stola G.E.T. te domaćinima – Agrolagunom i Turističkom zajednicom Poreča. Prvi susret s poljoprivrednim gigantom Agrolaguna bio je u vinogradu Funtana, gdje smo s vidikovca uživali u pogledu na bezbrojne trsove raznih sorti vinove loze, uz jagode i pjenušac dobrodošlice Blanc de Moi Brut. Potom smo se poigrali s kombiniranjem Agrolaguninih sireva Špin i džemova Dida Boža, poznatog hrvatskog eko brenda koji se već afirmirao na zahtjevnim inozemnim tržištima.

Agrolagunini beskonačni vinogradi u okolici Poreča

Vinogradi se prostiru na 600 hektara, pa ih je nemoguće obuhvatiti pogledom, ali su nam domaćini upriličili razgled panoramskom vožnjom kako bi nas malo ‘izgladnjeli’ do posjeta prvoj gastro destinaciji, restoranu L’artigiano (Zanatlija) smještenom u porečkom Obrtničkom domu. Vlasnik Marino Milokanović odmah po otvorenju 2007. godine orijentirao se prema domaćim gostima i obrtnicima te vikendašima i strancima koji imaju kuće na području Poreštine. Naravno, surađuje i s turističkim agencijama, a glavninu ponude čine istarska i ostala mediteranska jela te kolači i torte koje sami peku.

Pljukanci s pršutom i pancetom u restoranu L’artigiano

‘Zadovoljni smo rezultatima našeg rada, a daljnji napredak u poslovanju vidimo u proširenju ponude doručaka za goste susjednih kuća za odmor i apartmana te gostiju prolaznika’, kaže vlasnik Milokanović, koji nam je ponudio pljukance na istarski uz Laguna Malvaziju 2018 i tagliatu od ramsteka s julienne povrćem i kuhanom brokulom; koju je pratilo također Lagunino vino – Festigia Cabernet Sauvignon 2016. Za kraj ostalo je malo prostora u trbusima za toplu štrudlu od jabuka s kuglicom sladoleda od vanilije uz dobro rashlađeni Muškat žuti 2018.

Hotel Poreč polako je uplovio u 21. stoljeće

Kratko smo odmorili u hotelu Poreč ***, jednom od rijetkih ex-socijalističkih hotela koji se nije našao pod ‘šapom’ grupacije Valamar, a temeljito je obnovljen prije dvadesetak godina. Hotel se nalazi na prestižnoj lokaciji neposredno uz gradsku marinu i nedaleko starog središta. Zadržao je nešto od obilježja prošlih vremena masovnog turizma, ali i našao priključak na turizam 21. stoljeća. Pohvalno je što radi tijekom cijele godine, a kako doznajemo nema većih problema s popunjenošću kapaciteta.

Mario Krajina, voditelj Stancije Špin u Taru

Večeru smo imali zakazanu u Stanciji Špin u nedalekom Taru, koju vodi Mario Krajina. Ovaj ugostiteljski objekt dobar je podsjetnik na dobre stare oštarije kakve su, nažalost, sve rjeđe u Istri. Ugodna i opuštena atmosfera upotpunila je doživljaj brižno spremljenih specijaliteta i sjajnih vina od kojih je domaćin većinu točio u magnum i jeroboam bocama. Nakon neizbježnog Lagunina pjenušca za nazdraviti ovoj divnoj večeri, na stolu su se na Plati Špin našli svi sirevi koji se proizvode u susjednoj istoimenoj sirani, a pratio ih je Rosé od terana. Ne znači da smo sve ovo pojeli, ali jesmo kušali, pa nabrojimo: fuži sa šparugama i pršutom (vino Festigia Malvazija 2016), pljukanci s radičem i kobasicama (Festigia Malvazija 2016), obrazine od boškarina u teranu s palentom (Festigia Merlot 2013), janjac u teći s krumpirima i mediteranskim biljem (Festigia Merlot 2013), pjenica od skute sa šumskim voćem (Festigia Muškat ruža 2018)…

U restoranu Divino sve na vrhunskoj razini

Doručak u hotelu Poreč bio je kao na ekskurziji 1984. godine, pa ga je možda bilo bolje preskočiti, ali želudac je ipak trebalo pripremiti za delicije koje su slijedile na ranom ručku u restoranu Divino, vlasnika Eduarda Dekovića, smještenom u starom gradu uz samu obalu.

Pozdrav iz kuhinje došao je u vidu svježeg kravljeg sira s crnim tartufom i glaziranim lukom. ‘Japanci’ među nama oduševili su se carpacciom od divlje orade te kombu i umibudo alge uz emulziju maslinova ulja, limuna, naranče i meda. Pjenušac Perla Rosé fantastično se slagao s tim tanjurom. U Divinu nemaju ptičjeg mlijeka, ali zato imaju poširano prepeličje jaje s kremom od crnih tartufa i divljim istarskim šparugama uz gotovo pa savršenu bijelu kupažu Castellblanc Festigia 2017. Da su obrazine omiljeno jelo u Istri, nakon Stancije Špin uvjerili smo se i ovdje, gdje su poslužene uz krušku, pinjole, cvjetaču i po francuski skladano crno vino Castello Festigia 2015.

Maslinova ulja OL Istria u masliniku Červar

Namjerno smo preskočili desert da bi se što prije odvezli do maslinika Červar na mali piknik uz OL Istria maslinova ulja kroz koja nas je proveo Agrolagunin direktor poljoprivrede Dario Paulišić. Červar je, kaže, sa svojih 130 hektara najveći maslinik ‘u komadu’ u južnom dijelu Europe, a imaju još oko 100 hektara. Lani je ubrano oko 1,2 milijuna kilograma maslina i proizvedeno oko 160.000 litara ulja vrhunske kvalitete. OL Istria je rijedak primjer da se s industrijskim količinama može postići visokokvalitetan proizvod uz pristojnu cijenu što je prepoznato i na brojnim međunarodnim natjecanjima, gdje su ta ulja redovito dobivala nagrade i visoke ocjene.

Riblja peka u restoranu Istra

Boravak u masliniku Červar na svježem zraku neposredno uz more otvorio je apetit za kasni ručak ili ranu večeru, kako god nazvali taj gastronomski ritual u porečkom restoranu Istra, čiji je vlasnik (treća generacija) Angelo Petretti. Restoran je otvoren 1967. godine i otad radi u kontinuitetu što je tradicija kojom se ne mogu pohvaliti mnogi porečki ugostitelji. Nastavljajući djedovu i očevu tradiciju, mladi vlasnik Angelo u pripremi ribljih i mesnih jela drži se provjerenih recepata domaće kuhinje. Mi smo se držali onoga najboljeg iz mora. U hladnom predjelu našli su se marinirana tuna, sardela u savoru, domaći slani sardoni (inćuna), pašteta od tune i salata od mekušaca. Glavno jelo – istarska riblja peka – mješavina je ribe iz domaćeg ulova (orada i brancin) te lignji i škampa u kombinaciji s krumpirom i raznim sočnim povrćem. Za desert, tko ga je još mogao pojesti, ponuđene su palačinke sa sladoledom od tartufa u umaku od brusnice.

Mustafa Topčagić / Foto: FAMA i Silvija Munda


Tagged: , , , , , , , , , , , , , , , , , ,