Na poziv Turističke organizacije Srbije (TOS-a) u društvu četiri kolegice i jednog kolege iz Zagreba te sedam slovenskih novinara, pošao sam u četverodnevno istraživanje turističkih atrakcija istočne Srbije, a dijelom i Beograda.
Putovanje na istok započeli smo odlaskom prema prvoj destinaciji na znalački osmišljenoj ruti, a to je bilo Srebrno jezero. Osim jezera u tekstu ću govoriti o Dunavu, Đerdapskoj klisuri, provodnicama pokraj brana, Kladovu, Negotinu, Rajačkim pimnicama, Felix Romuliani…
Srebrno jezero je dugačko 14 km, a nastalo je pregrađivanjem rukavca Dunava prije više godina. U podnožju poznatih Homoljskih planina sa srpske strane, tu protiče i zlatonosna rijeka Pek, te Karpata s druge strane Dunava u općini Veliko Gradište udaljenoj stotinjak kilometara od Beograda se nalazi ovaj biser prirode. Jezero je vrlo popularno izletište za mnoge u Srbiji, a posebno Beograđanima koji tu u velikom broju provode ljetne mjesece.
Upravo ovih lipanjskih dana otvorit će se novi sportski tereni u koje je kapital uložio poznati košarkaški internacionalac Miloš Teodosić.
Kreću i u renoviranje većeg hotela neposredno uz jezero, sagrađenog početkom 1970-ih.
Uz nedavno sagrađeni Danubius i Aqua park sa svim drugim aktivnostima koje nudi takvo mjesto, Srebrno jezero se doima zanimljivim i poželjnim.
Putujući dalje prema ulazu u Đerdapsku klisuru stigli smo do najšireg dijela Dunava (6 km), gdje je na samom ulazu smještena srednjevjekovna tvrđava Golubac. Prvi puta se spominje oko 1340. Tvrđava se nalazi na padinama klisure kako bi se moglo učinkovito kontrolirati ulaz i izlaz iz Đerdapa. Sada se gradi novi tunel kroz brdo jer je dosadašnji put prolazio točno kroz sredinu grada, a bit će otvoren ovog ljeta.
Nakon Golupca stigli smo u Donji Milanovac. Tu smo ušli u brod koji će nas nakon petosatne vožnje (dva sata je trajalo spuštanje provodnicama) dovesti do Kladova. Puno sam čuo priča o tom dijelu Dunava, ali vožnja udobnim brodom kroz sve zanimljive točke ipak je nadmašila moja očekivanja. Nabrojat ću samo dio: 19 km dugačak Kazan, gdje je Dunav najuži oko 80 i najdublji oko 90 metara; litice Malog i Velikog Štrbca koje se uzdižu iznad rijeke oko 800 metara; Hajdučka vodenica; Trajanova ploča uklesana u stijenu 100 g.n.e… Najzanimljivije mjesto je Lepenski vir, mezolitsko i neolitsko nalazište nastalo između 7000 i 5000 g. p.n.e. Između 1965. i 1970. otkriveno je sedam znamenitih ribarskih naselja i 136 objekata. Lepenski vir je svjetski poznato nalazište sa žrtvenicima i kipićima ljudi koji izgledom podsjećaju na ribe.
Posebno je bilo zanimljivo vidjeti kako ćemo se spustiti tridesetak metara niže na rijeci, naravno, zbog hidrocentrala. Za to postoje provodnice – vodene komore u koje ulazi brod a onda se sistemom ustava, otvaranjem i ispuštanjem ili zatvaranjem doka brod kreće naprijed. Putovanje brodom iskoristili smo za prvo pravo sunčanje na palubi, a izuzetno ljubazno osoblje je neprekidno brinulo da imamo dovoljno tekućine uz sebe. Ja sam se osigurao jednom buteljom bijelog vina donešenom iz Hrvatske. Nakon dva spuštanja po petnaestak metara zaplovili smo prema Kladovu. Tamo smo stigli predvečer i nakon smještaja u vrlo dobrom hotelu Aqua star Danube, prošetali smo gradićem. Imao sam osjećaj da se nalazim negdje na rivijeri. S dugim šetnicama uz pjeskovite plaže, ovaj grad ima šanse za dobar turizam. Na terasi Aque svi smo se opustili i dobro zabavili uz zvuke izvorne folk muzike.
Nakon Kladova, drugoga dana putovanja po istočnoj Srbiji, krenuli smo prema Negotinu. Taj grad je poznat iz literature i vinske tradicije. Nismo se zadržavali već smo produžili do mjesta Rajac, gdje se nalaze Rajačke pimnice. Te stare vinske kleti, kombinacija kamene građe i masivnog drveta s krovovima pokrivenih šindrom, posljednjih godina sve više oživljavaju. Posjetili smo nekoliko podruma, prošetali do zanimljivog starog groblja koje su Srbi zatekli svojim dolaskom. Na najstarijim spomenicima vidljiv je znak izvorne svastike što može značiti da su ti stanovnici došli iz Indije.
Ručak u jednoj od pimnica, čiji je vlasnik Miroslav Karamančević, bio je u tradicionalnom stilu. Neki su po prvi puta probali duvan čvarak ili proju, a ja sam bio oduševljen jelom belmuž – od bijeloga brašna i sira. Slične pimnice nalaze se još u selima Rogljevu, Smedovcu i Štubiku. Vina je bilo različitih vrsta i crvenog i bijelog, a svi smo se složili da je najzanimljiviji okus crvene tamjanike. Volio bih da uspiju u tom oživljavanju i da ponovno obnove bar dio od tisuću hektara vinograda. Sada su na stotinjak.
Odlazimo prema Gamzigradu a na tom putu prolazimo i kroz Zaječar, meni osobito zanimljiv kao rodni grad jednog od najboljih srpskih glumaca Zorana Radmilovića. Grad Zaječar mu se odužio svakogodišnjom teatrološkom manifestacijom Radmilovićevi dani. Na ulazu u stari Gamzigrad (kako kažu Srbi), a povijesno Felix Romuliana osnovan u 3. stoljeću n.e. od rimskog cara Galerija, Dioklecijanovog zeta, dočekao nas je dinamičan i vrlo duhovit šezdesetgodišnjak Bora Dimitrijević. On je alfa i omega svih novih iskopavanja i uređenja ovog znamenitog mjesta. Zašto kažem duhovitog? Za naš doček odabrao je pjesmu Vice Vukova ‘Vužgi ga Blaž’, naravno s domaćom šljivovicom i krafnama iz kuhinje njegove domaćice.
Romuliana se prostire na 6,5 hektara, a tijekom povijesti u 5. st. Grad su razrušili barbari a obnovio ga je kao pograničnu vojnu utvrdu u 6. st. Justinijan I. Podni mozaici ovdje pronađeni među najboljim su ostvarenjima kasnoantičkog doba u Europi. Možete tu vidjeti ostatke 20 kula. U dvije su danas organizirane multimedijske prezentacije. Na širokom prostoru nalaze se trgovi, poganski žrtvenici, tri kršćanske crkve, rimske terme… Na brdima iznad nalazišta nalaze se tzv. magure u kojima su ostaci spaljenih Galerija i njegove majke Romule. Galerije je prvi u Rimskom carstvu na taj način postigao apoteozu.
Ovo mjesto je svjetsko kulturno dobro pod zaštitom UNESCO-a, izuzetne je vrijednosti i zajedno s još nekoliko velikih nalazišta iz rimskih vremena (npr. Singidunum i Viminacium) čini veliku turističku atrakciju ‘Putevima rimskih careva’, koja ima potencijala da privuče brojne turiste iz svijeta. Bio sam samo dva dana u istočnoj Srbiji, ali sada mi je jasno da ovaj kraj zaslužuje punu pozornost i više dana da bi se vidjele i osjetile sve njegove ljepote.
Vjekoslav Madunić / Foto: Goran Antlaj
