Svečanom projekcijom filmova ‘Ljudi (u prolazu)’ i ‘Nedjelja 2’, u Društvu hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) u Zagrebu otvorena je ‘Retrospektiva filmova Lordana Zafranovića’.
DHFR tako obilježava 55 godina umjetničkog stvaralaštva svoga člana i velikog autora, koji je život u cijelosti posvetio istraživanjima u svijetu filmske umjetnosti te posjeduje impozantan opus od preko 80 filmova.
Lordan Zafranović zahvalio se na posebnoj prilici prikazivanja njegovih starijih filmova i izrazio zadovoljstvo što će upravo s tim filmovima započeti ciklusi koji će se u budućnosti odvijati u DHFR-u.
Iako kultni redatelj, s filmskim opusom od preko dvadeset amaterskih filmova, četrdesetak kratkih i desetak cjelovečernjih igranih filmova, Zafranović, kao jedan od glavnih protagonista jugoslavenskog Crnog vala i kao jedna od prominentnijih figura tzv. Praške škole, nikad nije dovoljno valoriziran unutar okvira hrvatske kinematografije. I poslije 55 godina profesionalnog umjetničkog staža, od kojih je barem dvadeset redateljski apstinirao u (hrvatskoj) kinematografiji, Zafranovića prate kontroverze naslijeđene iz jugoslavenskog razdoblja, uglavnom vezane uz njegove cjelovečernje igrane filmove, poput nagrađivane ‘revolucionarne trilogije’ koju započinje ‘Okupacija u 26 slika’ (1978.), nastavlja ‘Pad Italije’ (1981.), a zaključuju ‘Večernja zvona’ (1986.).
Ena Begović u ‘Padu Italije’
Prilike za revalorizaciju, doduše, i nije bilo mnogo, jer je preduvjet za nju dostupnost filmova i njihovo češće prikazivanje generacijama koje su neopterećene prošlošću. Zato i danas nad Zafranovićevom umjetničkom personom, kao i nad njegovim cjelokupnim opusom lebde brojna pitanja i nerazriješeni prijepori. Upravo iz ovih razloga, kao poticaj nekim novim generacijama, DHFR prikazuje njegovu ‘Retrospektivu’, u cilju prepuštanja njegovih djela nekim novim očištima, kako bi se njegov cjelokupni opus stabilizirao kao nezaobilazna sastavnica hrvatske kinematografije.
J. S.
