U sjećanje na nedavno preminulog redatelja i scenarista Lukasa Nolu, jednog od predvodnika generacije mladog hrvatskog filma, u suradnji s Hrvatskom kinotekom i HRT-om, zagrebačka Kinoteka organizirala projekciju njegovih sedam filmova.
Uvodnu riječ održat će filmski redatelj Hrvoje Hribar, a ulaz na program je besplatan. Program će u ponedjeljak, 6. veljače otvoriti Nolin najhvaljeniji film ‘Nebo, sateliti’ (2001.), alegorijska priča kojom se okrenuo od američkih uzora prema ruskima (Andrej Tarkovski) i započeo niz modernističkih filmova zbog kojih u hrvatskoj kinematografiji stoji uz bok još jednog majstora radikalnog modernizma, Vatroslava Mimice. Film je u Puli osvojio Zlatne arene za režiju i fotografiju, Oktavijana za najbolji film godine, kao i nekoliko međunarodnih nagrada.
U utorak slijedi ‘Pravo čudo’ (2007.), film o lažnom čudotvorcu s virtuoznom glumom Rade Šerbedžije. Prema većini recenzija radi se o manje uspjelom filmu Lukasa Nole koji klasičnu priču djelomično rastače modernističkim digresijama. Efektnom fotografijom bogatog kolorita, tipičnom za snimatelja Stanka Hercega, razvija se smjesa ljubavnog filma s erotskim elementima i ironijskog pogleda na hrvatsko društvo i medijski prostor.
Iste večeri je i ‘Svaki put kad se rastajemo’ (1994.), zahvaljujući kojem je Lukas Nola postao jedan od najistaknutijih predstavnika tzv. mladog hrvatskog filma. Iako posjeduje nekoliko pomaknutih sporednih likova i situacija, radi se o filmu smirenog ugođaja i klasične dramaturgije. Nježan i emocionalno vrlo dirljiv film u Puli je osvojio nekoliko Zlatnih arena, kao i Oktavijana Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji film godine.
U srijedu možete pogledati ‘Rusko meso’ (1997.), Nolin prvi pravi cjelovečernji kino-film. Iako razbarušene dramaturgije, režijski je vrlo efektan i moderno dizajniran. ‘Rusko meso’ je dijete razdoblja post-modernizma – šaren, ironičan, prefabuliran film koji se referira na holivudske krimiće. Kroz američko žanrovsko okno pokušava nešto reći o lokalnoj stvarnosti – poratnom hrvatskom društvu punom korupcije i bezakonja.
Slijedi prvi film Lukasa Nole ‘Dok nitko ne gleda’ (1992.). Ovim začudnim i efektnim spojem krimi-trilera, melodrame i komedije najavio je postmodernistički senzibilitet sklon miješanju žanrova koji će krasiti i njegove ostale filmove iz 1990-ih. Film nagrađen Oktavijanom za najbolji film godine, jedini je Nolin film na kojem nije surađivao s montažerom Slavenom Zečevićem i film s kojim je započeo suradnju sa snimateljem Darkom Šuvakom.
Zadnji dan programa, u četvrtak prikazat će se ‘Sami’ (2001.), djelo kojim je Lukas Nola otišao korak dalje u svojim modernističkim istraživanjima. Još je više zanemario fabulu i jasnoću zbivanja te u prvi plan stavio impresivno ostvarenu vizualnost, simboliku i poigravanje odnosom između sna i jave. Iako su mnogi kritičari film odbacili kao pretenciozno ‘umjetničarenje’, s vremenom su se počeli javljati hvalospjevi filmu, zbog kojih ga danas mnogi smatraju jednim od najboljih primjeraka hrvatskog art-filma.
Program će zatvoriti zadnji film Lukasa Nole ‘Šuti’ (2013.), snimljen prema istinitom događaju. Ovim djelom se približio realizmu, štoviše naturalizmu. Narativno jasan i relativno pravocrtan, uz retrospekcije na djetinjstvo i djevojaštvo protagonistice, ‘Šuti’ je mučan film o obiteljskom nasilju. Osvojio je Zlatne arene za sporednu žensku ulogu (Lana Barić), montažu, glazbu, masku i ton te nagradu Breza za najboljeg debitanta (glumica Tihana Lazović) na festivalu u Puli.
K. T. / Foto: Kinoteka
