Na poziv lokalne akcijske grupe u ribarstvu (Lagur) Vela vrata, boravio sam prošloga tjedna na Cresu i Lošinju. Jedna hvale vrijedna akcija lokalnih ribara započela je u studenom 2016. sa 17 osnivača. Da bi nam pokazali primjer međusektorskog umrežavanja, turistička agencija Da Riva i lokalna akcijska grupa u ribarstvu osmislili su naš dvodnevni turistički put.Trebam li vam reći da je svaki odlazak na naše otoke, u ovom slučaju kvarnerske, doživljaj i bez popratnog programa. A ako je i program vrhunski osmišljen, kao u našem slučaju, i 15-satni put prvog dana smo završili puni dojmova, umorni ali zadovoljni. Prvo mjesto nakon prelaska trajektom s Krka na otok Cres bio je istoimeni grad na čijoj obali smo se ukrcali u brod ribara ali i turističkog djelatnika Đilda Damjanjevića. Jednosatnom vožnjom stigli smo do uzgajališta ribe tvrtke Orada Adriatic, koje je bilo ilustracija mogućnosti razvoja akvakulture. Svi smo bili očarani ljepotom vanjskoga dijela Cresa, uzgajalištima u obliku velikih kružnica čije mrežasto dno se nalazi na dubini od 60-ak metara. Potpuno neočekivano pridružili su nam se u razgledavanju i dupini koji su se upravo tada pojavili. Stotinjak metara dalje jedan ribar-škampar je vadio svoje vrše tako da smo imali priliku vidjeti tu vrstu izlova s udaljenosti od 20-ak metara.

Nakon dva sata na moru okrijepljeni proizvodima OPG-a Kali i osvježeni malvazijom i merlotom, stigli smo u Martinščicu na ručak u restoran Mareta. Djelatnici iz obitelji Saganić su nam na najbolji način predočili mogućnosti ‘umrežavanja’ jer oni, ne samo da se bave ugostiteljstvom i turizmom, već hranu za svoje goste crpe iz vlastitog ribarstva, maslinarstva i ovčarstva.

Gurmanski ručak u Mareti počeo je hladnim ribljim predjelom: grancigule, tune, srdele i škampi. Slijedila je buzara od škampi s palentom, a kao glavno jelo ogromna porcija hobotnice pod pekom s mogućnošću ponavljanja. Na završetku dobili smo desert koji Marija i Fredi Saganić rade samo u posebnim prilikama: punjeni ovčji želudac ili po domaći olito nadenjeno. U nadjev ide brašno, voda, narančina kora, sok od smokve a zatim se kuha četiri sata u želucu. Za finalnu upotrebu nadjev se još reže i peče na tavi. Jednostavno po sastavu, vrhunsko po okusu.

Nakon Martinščice prešli smo na otok Lošinj i najprije u Velom Lošinju posjetili edukacijski centar o moru, Institut Plavi svijet, gdje smo čuli i vidjeli projekte o zaštiti mora a ponijeli smo i trajnu uspomenu – diplomu posvojenog dupina.

Velika završnica prvoga dana je bila najprije odlazak na vidikovac iznad grada s kojeg se odlično vidi cijeli akvatorij, obilazak fenomenalnog muzeja posvećenog veličanstvenom kipu Apoksiomenu datiranom u 2. stoljeće prije Krista. Na kraju, sasvim kasno prije noćenja u hotelu Vespera u Sunčanoj uvali, probali smo lokalne specijalitete u restoranu Za kantuni: paštetu od bijele ribe, palamidu, gambore, inćune, pljukance s kozicama i file brancina. Lijepo uređeno mjesto u vlasništvu Lošinjske plovidbe vodi Boris Adžić.

Nepravedno bi bilo, u nabrajanju lijepih trenutaka koje sam započeo, ne spomenuti ekstatični dio toga dana posjet Apoksiomenu. Od arhitektonskog rješenja, penjanja prema vrhuncu doživljaja, materijale od kojih su građene stepenice i zidovi (maslinovo drvo), projekcijska sala u tapiserijama Regeneracije iz Zaboka i konačno bijele sobe u kojoj blista ova brončana figura. Premalo je riječi za opisati – to treba vidjeti.

Drugoga dana nakon poduže uzdužotočne vožnje, stigli smo spretno i sretno pred odlazak trajekta iz Porozine za Brestovu. Ovdje ističem činjenicu da su kapetani Jadrolinije bili spremni pričekati naš dolazak pri dolasku i odlasku s otoka. Lijepa gesta. Prva postaja na kontinentalnoj turi bila je Mošćenička Draga. Ondje smo posjetili edukacijsku Kuću od mora, eko muzeja Mošćenička Draga. Tu su nas pozdravili novi načelnik Rikardo Starej, zamjenica Luciana Sterle Peruh i predsjednica TZ Nensi Dretvić.

Upoznali smo se s raznovrsnim alatima u ribarstvu od prošloga stoljeća do danas, a nakon edukacijskog dijela uputili smo se u konobu Zijavica. Ondje su nas dočekali sa sirovim škampima priređenim na više načina.

Sve pripremljeno svježe, inovativno od ekipe pod vodstvom chefa Stivena Vutića. Ovaj mladi čovjek je u desetak godina uspio otvoriti više ugostiteljskih objekata, trenutačno su u radu još dva i svugdje je uspio.

Iz istoimene je obitelji koja se tradicionalno bavi škamparenjem te tako zatvaraju poslovni krug ribarenja, prodaje i ugostiteljstva.

U Lovranu smo posjetili kuću lovranskoga guca o kojem nam je iscrpno govorio Silvano Raffaeli. Tako smo dobili potvrdu da je i brodogradnja u zoni interesa Lagura.

Završna konferencija održana je u Opatiji, biseru hrvatskog turizma još od austrougarskih vremena. Za tu priliku odabrana je vila Angiolina u kojoj se nalazi Muzej hrvatskog turizma. Tijekom događanja promovirana su tri video spota na temu turizma, maritimne baštine i ribarstva na Lagur području. Dodijeljeno je pet oznaka Lokal Fish, koje je Lagur dodijelio ugostiteljima s kvarnerskog područja, a koji u svojim jelima upotrebljavaju lokalno uzgojenu i ulovljenu ribu i plodove mora. Oznake su dobili: konoba Kali iz Medveje, konoba Mareta iz Martinščice na Cresu, konoba Tramerka iz Voloskog, restoran Za Kantuni iz Malog Lošinja te konoba Zijavica iz Mošćeničke Drage. Pohvale zaslužuju Anamarija Tomičić, stručna suradnica; Mario Zaccaria, voditelj razvojnih projekata te kreativni anđeo Lagura i šire Anđela Cvjetković, koja je maestralno odradila konferenciju kao i cijelu dvodnevnu turneju. Hvala Ti naš Anđele!

U malenoj novinarskoj ekipi , koja je vrijedno ‘upijala’ događanja kroz dva dana posebno nas se dojmio kolega Boštjan Fon iz ljubljanskoga Dela, inače i spasilac GSS Slovenija s kojim sam uredno dogovorio podjelu Savudrijske vale tako da je iznajmimo Austrijancima…

Vjekoslav Madunić / Foto: Vedran Obućina

---