Književnik zbog čijeg su se romana tražile šalice kave više, Tom Hillenbrand, gostovao je na splitskom sajmu knjiga Interlibar, a promocija njegove knjige ‘Kradljivac kave’ održana je u knjižari Hoću knjigu.
Tom Hillenbrand nas je pričom vratio u 1683. godinu kada su Europljani bili zaluđeni kavom, koja je za većinu bila nedostižan užitak zbog visoke cijene. Međutim, jedan mladi Englez osmislio je plan kako Turcima ukrasti ta dragocjena zrna. Kako mu je jedan veliki posao upravo propao, odlučio je krenuti na sve ili ništa. Na promociji je, osim autora, sudjelovala i urednica Mozaika knjiga, Hana Vunić, a podržala ga je i spisateljica Vjekoslava Huljić
Na početku predstavljanja, Vunić je rekla kako je ovo izuzetno britko pisan avanturistički povijesni roman protkan humorom te dodala da narativ obiluje detaljnim opisima interijera, odjeće i nizom detalja koji nam približavaju barokni period u koji je smještena radnja. Klasična struktura avanture isprepletena je uvidom u korespondenciju spomenutog perioda kroz koju implicitni autor oslikava proces kriptiranja te apostrofira temu nadzora koja u ozbiljnoj mjeri podsjeća na problem koji suvremeni čitatelj i te kako razumije. Vunić dodaje da je ‘Kradljivac kave’, unatoč relevantnim i ozbiljnim temama na koje se referira, roman koji s komičnim odmakom pristupa svim zaprekama na koje protagonisti nailaze.
Govoreći o svom romanu, Hillenbrand je rekao kako nije slutio da će knjiga postići tako veliki uspjeh, ali da ga je zapravo mogao očekivati s obzirom na to da je kava univerzalno rasprostranjena i ima milijune zaljubljenika diljem svijeta.
‘Kradljivac kave’ povijesni je roman, a napeti i eruditski način pisanja oduševio je sve čitatelje brojnim nepoznatim činjenicama iz europskog života tog doba, ali donio i veličanstveno ispričanu avanturu. ‘Trebala mi je gotovo godina dana da prikupim sve potrebne činjenice i pojedinosti, prije nego što sam napisao ijednu stranicu. Kod razdoblja baroka dobro je to da postoje brojni povijesni izvori. Lako ga je istražiti. Što je loše? I predobro je dokumentirano. Ništa ne možeš izmisliti. Na kraju sam imao na stotine izvadaka i fotografija. Ponekad mi se činilo da ponovno pišem magisterij’, poručio je Hillenbrand.
Zbog bržeg ritma od većine povijesnih romana i činjenice da glavni protagonisti pokušavaju ukrasti sadnice kave od Turaka, Hillenbrand za svoj roman kaže da je to ‘Oceanovih jedanaest s velikim vlasuljama i mušketirima’.
Roman osim povijesnih elemenata, brojnih opisa i uzbudljive krađe sadnica kave, progovara o problemu masovnog nadzora, globalizacije i gospodarskih intriga. Upravo je i sam autor prilikom istraživanja otkrio mnogo zanimljivih detalja koje je pretočio u knjigu. ‘Danas govorimo o NSA-u i Rusima koji sve špijuniraju. Zato sam se iznenadio kad sam saznao da je već Luj XIV. imao sličnu službu, takozvani cabinet noir, koji je koristio za masovni nadzor pisama i dnevnika. Danas se to možda događa u realnom vremenu, ali postoji mnogo duže nego što većina ljudi sluti. Moćnici se uvijek boje mišljenja i mnijenja običnih ljudi, i željeli bi ih kontrolirati. Još jedna sličnost između tad i sad jest širenje vijesti kojima nije provjerena istinitost. Nekad se to događalo u baroknim kavanama, danas na internetu’, rekao je Hillenbrand.
Iako je pisanje kriminalističkih romana Hillenbrandova specijalnost, od povijesne tematike ne bježi u budućnosti. ‘Definitivno bih volio napisati još jedan roman smješten u 17. ili 18. stoljeće, jer to doba smatram uistinu fascinantnim i po mnogo čemu veoma sličnim našem vremenu. Tad se stari poredak počeo urušavati i svi su znali da će za nekoliko godina situacija biti mnogo drukčija. Mislim da se s tim može poistovjetiti svatko tko živi u 21. stoljeću. Ali još uvijek tražim konkretnu temu koja će me privući kao što me je privukla krađa kave’, zaključio je Hillenbrand.
M. H.
