Sajam knjiga i druge beogradske priče

Kraj mjeseca listopada je redoviti termin Sajma knjiga u Beogradu, ove godine po 62. put, koji je održan u pet hala Beogradskog sajma.Knjiga je u susjednoj Srbiji cjenjenija i dostupnija nego u Hrvatskoj. U to sam se uvjerio više puta u posljednjih desetak godina, pa i ovom prilikom. Brojke kažu da je ove godine na sajmu bilo 1033 izlagača, suizlagača ili zastupljenih tvrtki. Sudjelovala je 21 zemlja svijeta, uključujući Hrvatsku. Jasno, najviše je bilo srpskih izdavača, ali i 116 inozemnih direktnih izdavača. Sajam su svečano otvorili austrijski pisac Karl-Markus Gauss i srpski akademik Miro Vuksanić. Počasni gost sajma bila je književnost na njemačkom jeziku koju su predstavile Njemačka, Austrija, Švicarska i Lichtenstein. Obraćajući se u ime tih zemalja Gauss je konstatirao kako za bogatstvo glasova i zvukova suvremene književnosti na njemačkom jeziku može zahvaliti činjenici da ne postoji jedna obvezujuća i uzorna norma, već nekoliko različitih varijanti standardnoga jezika, ali da te razlike nisu tako velike da ne bismo prepoznali kako se radi o jednom njemačkom jeziku. I još citiram: ‘Sretan sam što mogu čitati knjige autora iz Basela ili Kölna i što isto tako na mojim knjigama u Luzernu, Vaduzu ili Leipzigu nema napomene – prevedeno s austrijskoga.’ Na posredan način on nam govori i o standardnim jezicima u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori, gdje također nije potrebna slična napomena. Naravno, nije potpuno ista situacija, ali prevodi se uglavnom ne rade.

Sajam, koji se medijski najavljivao pod sloganom ‘Ključ je u knjigama’ sa slikom ključa i knjigama poredanim na njemu, posjetilo je od 22. do 29. listopada oko 200.000 ljudi s kupljenim ulaznicama. (Za usporedbu, lani je na zagrebačkom Interliberu bilo 130.000 posjetitelja, bez plaćanja ulaznica). Održane su brojne promocije, prezentacije, predavanja i okrugli stolovi, izložbe: ‘Dis 1917.-2017.’, ‘Putujuća izložba ćirilice’ da spomenem samo dvije. Rađeni su tematski dani: Festival stvaralaštva mladih, Školski dan, Porodični dan…

Štand hrvatske Školske knjige

Hrvatsku su predstavljali Školska knjiga, VBZ, Znanje, Leksikografski zavod, HGK, Fraktura, Meandar, Novu stvarnost, Begen…. Predstavio se i Croatia Records za ovu priliku pojačan svojim ex imenom Jugoton, što je brojne posjetitelje štanda vratilo u bolju prošlost. Promovirane su knjige Siniše Škarice, neki od aktualnih CD-a, a veliku pozornost izazvao je Željko Bebek koji je otpjevao nekoliko pjesama s najnovijeg albuma.

Đorđe Balašević potpisivao je svoju novu knjigu

U subotu, predzadnjega i najposjećenijeg dana, u velikoj Areni na gornjemu katu, 50-metarski, trostruki red obožavatelja Đorđa Balaševića čekao je na potpis njegove najnovije knjige ‘Kalendar mog detinjstva’, koja je u prvih sat vremena promocije na štandu prodana u tisuću primjeraka. Ovo je njegov četvrti roman, a ne posustaje niti na glazbenom polju. Đole, majstore!

U Beogradu su bili i ugledni književnici iz više zemalja. Od naših Miljenko Jergović i Branko Čegec (od onih koje sam vidio), a vrlo su zapaženi bili počasni gosti u programu ‘4 zemlje 1 jezik’ s njemačkog govornog područja, već spomenuti Karl-Markus Gauss te Ingo Schulze i Wladimir Kaminer. Posebno je zanimljiva Herta Müller, čije su izjave o šutnji i slaganju većine Srba s Miloševićevim režimom, te da bi i danas podržala NATO bombardiranje Srbije ‘jer su sami bili krivi za to’, naravno, izazvala veliku buru u javnosti a pogotovo u režimskim medijima… Međutim oni trezveniji znali su prihvatiti ono što je gospođa Müller htjela reći.

Dnevni list Danas proslavio je 20 godina

Kroz tri dana sajmovanja najviše sam se zadržavao na štandu Danasa, moje omiljene dnevne novine iz Beograda. Danasovci su organizirali tribine o slobodi medija u Srbiji, a u povodu 20-godišnjice izlaženja govorili su današnji i bivši novinari i urednici. Moderator je bio nekadašnji novinar Radio Beograda, Rade Radovanović. Tako smo saznali da su Danas osnovali bivši novinari Naše Borbe, koju je miloševićevski režim jednostavno ukinuo. Bili su tu Zdravko Huber, Boža Andrejić i Dušan Mijić, koji su 1995. pokrenuli poduzeće Dangraf iz kojeg je dvije godine kasnije rođen Danas, najznačajnija nezavisna novina u Srbiji, a rekao bih i na Balkanu.

Danasovci: Rade Radovanović i stara ekipa

Radovanović je predstavio dio novinara koji su došli na svečanost: Ljiljana Bukvić, Safeta Biševac, Jasmina Lukač, Zoran Panović, Dragan Vujadinović, Dragoljub Petrović (glavni urednik), Miloš Mitrović, Aleksandar Rokić, Bojan Cvejić (urednik portala) i još ponetko, neka mi ne zamjere ako sam nekoga izostavio. Ipak, dvije blistave perjanice, Svetislav Basara i karikaturist Predrag Koraksić Corax nisu bili i nedostajali su kao i Snežana Čongradin. Svi navedeni i još njihovih kolega iz dana u dan potvrđuju tezu da ime Danas može značiti samo profesionalnost i objektivnost poput zagrebačkih im kolega iz istoimenoga tjednika koji je osamdesetih godina branio i održavao iste vrijednosti u Hrvatskoj. Danas ide dalje!

Sajam knjiga i boravak u Beogradu iskoristio sam i za svoju profesionalno neostvarenu, ali zato trajno ostalu, ljubav prema kazalištu. Dvije predstave u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (popularno Jugodrp) i jedna u Beogradskom dramskom pozorištu (bio sam prvi puta) potvrdile su mi dvije stvari.U Beogradu uvijek ima dobrih, vrlo dobrih i odličnih kazališnih predstava, a popunjena gledališta na sve tri predstave su ponovno potvrdile iznimnu ljubav Beograđana prema ovoj vrsti umjetnosti. U Jugoslovenskom dramskom, u režiji Aleksandra Popovskog i adaptaciji Gorana Stefanovskog s Nebojšom Glogovcem u glavnoj ulozi, dvosatni nas je ‘Hamlet’ držao u pozitivnoj napetosti do kraja.

Vojislav Brajović i Isidora Minić u predstavi ‘Skakavci’ (Foto: Nenad Petrović)

Djelo uspješne srpske dramaturginje Biljane Srbljanović ‘Skakavci’, koje je adaptirano i u našemu ZKM-u, potvrđuje sve poznate kvalitete ove vrhunske spisateljice, ali i majstorsku režiju Dejana Mijača i nekolicine glumaca. U prvom redu Isidore Minić, Aleksandre Janković i Vojislava Brajovića te veterana 80-godišnjaka Vlaste Vlaisavljevića i Miodraga Radovanovića. Zanimljivo je da su te uloge prije dvije godine, kada je predstava postavljena, igrali sada pokojni veliki glumci Rade Marković i Nikola Simić.

U Beogradskom dramskom na repertoaru je bila jedna od manje poznatih drama Branislava Nušića ‘Palilulski roman’ u režiji Egona Savina. Noseći par glumaca Hana Selimović kao Jula i Miloš Biković kao Sima, dali su veliki doprinos pun energije i strasti u ljubavnoj priči zasnovanoj na trokutu u makabričnom beogradskom predgrađu Paliluli s kraja 19.stoljeća.

Beograd je već mjesecima veliko gradilište, a posebno se to osjeća u prometu zbog dva gradilišta koja bi trebala biti dovršena do kraja godine: veliki prometni trg Slavija (na kojem se grade podzemne garaže, već je napravljena i kontroverzna fontana) i Brankov most (po Branku Ćopiću), koji je glavna prometna poveznica staroga dijela i Novog Beograda, tako da je najuputnije centrom hodati a ne prevoziti se.

Strela – spomenik Zoranu Đinđiću (Foto: Promo)

Čaršija se uzbunila, što bi rekao Danilo Kiš, i zbog modernističkog spomenika velikom srpskom političaru ubijenom u atentatu 2003. godine Zoranu Đinđiću, vođi pokreta otpora miloševićevskom režimu i predvodniku 5. oktobarske revolucije u Srbiji 2000 godine. Prvu nagradu za njegov spomenik u centru (Studentski trg), dobila je instalacija strijele, autora Mrđana Bajića, koja je odapeta i stremi u visinu, a iz zvučnika će dopirati dijelovi njegova političkog govora prekidani šumovima kao što je na kraju bio prekinut i njegov život. Oni koji spomenik doživljavaju negativno, dodaju da tu još samo nedostaje metak kojim je ubijen.

Sekvence: izložba u MSU Beograd

Veliki srpski slikar Vladimir Veličković koji je bio član žirija kaže: ‘Odluka žirija je bila hrabra i rizična.’ Složio bih se s tom konstatacijom, jer meni to izgleda puno jače i metaforički no uobičajeni brončani kip koji po prirodi stvari nije interaktivan. Mislim da će se i tamo i ovdje kod nas ljudi trebati navići na taj drugi i drugačiji pogled na spomenike.

Vesna Nađ i Jelena Stanković iz TOB-a

Završno, u Muzeju savremene umetnosti na Novom Beogradu otvorena je izložba (cijeli tjedan je bio slobodan ulaz) ‘Sekvence’ (Umjetnost Jugoslavije i Srbije 20. stoljeća). Hrvatski umjetnici su zastupljeni u najvećem broju; grupa Zemlja, Exat 51, Tomislav Gotovac i svi najvažniji performeri Sanja Iveković, Vlasta Demur, Željko Kipke itd. U subotu rano popodne kada sam posjetio izložbu, kolone ljudi su ulazile i izlazile iz zgrade u Parku nacija.

Prošao je još jedan Sajam knjiga, još jedno razgledavanje i doživljaj jedine prave metropole u našemu dijelu svijeta Balkanu (izuzimam Atenu, koja je ipak nešto drugo) s istinskom željom da se idućih mjeseci vratim na najveći Sajam turizma, također, FEST i BITEF ,koji se održavaju već od kraja veljače pa nadalje.

Na samom kraju, velika zahvala TOB-u Turističkoj organizaciji Beograda) i njihovim djelatnicama Vesni Nađ i Jeleni Stanković, koje su se potrudile da budem njihov gost.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić


Tagged: , , , , , , ,