Salaši, golf i srpski whiskey

Reportažu o Vojvodini, nakon Čuruga i Tise, završavam sa Žabljom i Đurđevom u kojima sam pronašao nekoliko nesvakidašnjih i zanimljivih mjesta…Žabalj, gradić od oko 10.000 stanovnika, sjedište je općine u regiji Šajkaška (Bačka, jugoistočni dio). Naša lovačka priča, preuređena lovačka kuća koja je postala restoran i prenoćište, bila je mjesto moga boravka kroz dva dana. U samom centru Žablja impozantno izgledaju pravoslavna crkva sv. Nikole iz 1835. i katolička crkva iz 1901. godine, koje su toliko blizu da se gotovo dodiruju. Katolička je sada u lošem stanju i ne obnavlja se, pravoslavna je u skelama i obnavlja se. Po zadnjem popisu iz 2002. godine ovdje je živjelo 88 Hrvata.

U zavičajnoj zbirci Žablja čuva se kolekcija srebrnog novca iz Gospođinaca, srebrni nakit iz Čuruga (6. st. p.n.e), oružje Skordiska, keramika, oruđe od kamena, kosti i metala.

Jezero Jegrička

Na izlasku iz Žablja nalazi se jezero Jegrička u Parku prirode, dio kanala Dunav-Tisa-Dunav. Tu sam upoznao neke žabaljske ribiče na čelu s predsjednikom Sportskog ribolobnog društva Mladost, Savom Ačanskim. Jezero je protočno i bogato ribom: som, šaran, štuka, smuđ, a koliko je voda čista svjedoči povratak vidre, koja je nakon više desetljeća opet ondje. Park prirode je i obitavalište 198 vrsta ptica od kojih su neke vrlo rijetke.

Gomboci u restoranu Letić

U Đurđevu sam ručao u Etno restoranu Letić, najboljem restoranu toga kraja po ocjenama jedne gastro patrole. Savka i Čeda Letić su dugogodišnji ugostitelji, preko trideset godina, a ovaj restoran su otvorili 2011. Kuhinja, smještena u središtu, otvorena je pogledima gostiju. U restoranu biranih buteljiranih boca nude i rusinska otvorena vina, manjine koja u ovom mjestu čini 30% stanovništva.

Odlična jela gospođe Savke (roštilj, riječna riba) kulminirala su meni najdražim desertom gombocima (knedle sa šljivama). Ovu ugostiteljsku priču odnedavno nastavlja sin Danijel, koji uz restoran planira sagraditi salu u dvorištu za 170 ljudi, a u neposrednoj blizini bit će i sobe za noćenje.

U ovom malom mjestu, tehnolog Šandor Komaromi proizveo je prvi whiskey u Srbiji pod imenom Two Doves. Međutim, samo nekoliko mjeseci nakon toga je umro i u ovom trenutku je neizvjesna daljnja proizvodnja.

Gospođa Brukner, porijeklom Švicarka, prije više godina upravo je ovdje napravila veliki azil za životinje koji se prostire na više hektara. Bilo je to Društvo za zaštitu životinja i prirode, a u kompleksu se uz pse nalaze i druge životinje. Njezine projekte, pa tako i ovaj u Đurđevu, podupire švicarska vlada.

Rakije s Babinog salaša

U neposrednoj brzini Žablja nalaze se i dva salaša – Babin i Debeli lad. Babin (očev) salaš vode bračni par Snežana i Dragan Ančin. Kažu, kada su 2009. otvorili imanje za goste (kuhinja i prenoćišta), posao je dobro išao. Posljednjih godina sve je manje posjetitelja, pa razmišljaju o najmu ili prodaji.

Salaš je prostran, s odlično uređenim sobama u stilu početka 20. stoljeća, dječjim igralištima, ljetnom kuhinjom i velikim prostranim dvorištem. Volio bih da Ančini nastave svoju zamisao, u suprotnom netko će znati ovo iskoristiti.

Nedaleko ovog nalazi se drugi stari i nadaleko poznati salaš Debeli lad. Vlasnik je Saša Vlajnić, koji ovo kultno mjesto s višedesetljetnom tradicijom, između ostalih, puni organiziranim grupama lovaca ili vlasnicima pasa utrkivača, kao što je bio slučaj dok sam boravio ondje. Kao i drugdje u Srbiji, i ovdje je roštilj glavna ponuda. Ali hladna plata koja je prethodila s više vrsta kobasica i tlačenica, džigernjača, švargla, čvarci, pita sa sirovom projom ili cicvara, oduševit će svakog gosta sklonog takvoj vrsti hrane.

Golf tereni nedaleko Zrenjanina

I na kraju, praktički preko puta Debeloga lada, nalazi se golf igralište. Tereni se nalaze 11 kilometara od Žablja, a 12 kilometara su udaljeni od Zrenjanina na prometnici u pravcu Beograda. S radovima i prve tri rupe započelo se još 2001., a 2006. godine sagrađeno je još šest rupa. Obitelj Ošap, koja je preuzela igralište 2015., želi dogodine dovršiti još devet rupa i da po svjetskim standardima to postane regularno igralište za sva natjecanja.

Upravo su u tijeku veliki radovi. U sklopu sportskog centra postoje i druga igrališta te vrlo dobar restoran s biranim jelima. Milici Ošap, mladoj inženjerki agronomije, želim puno uspjeha u vođenju ovog jedinstvenog objekta u Srbiji. Opraštam se s Bačkom i za idući nastavak najavljujem Sremske Karlovce i njihove znamenite vinare.

Vjekoslav Madunić / Foto: Marija Ćupić


Tihom Tisom po Vojvodini


Čurug u srcu Vojvodine: Carstvo sira i slastica


Tagged: , , , , , , , , , , , , , ,