Sanja Vučković je umjetnička voditeljica Centra za kreativno pisanje (CeKaPe), prvog takvog, osnovanog 2007. godine u Zagrebu. Nedavno je s kolegama i suradnicima u Centru  pokrenula i književni online časopis JOUJOU, koji ima za cilj promicanje recentnog književnog stvaralaštva, bilo da je riječ o  mladim autorima koji zaslužuju pozornost šire publike ili polaznicima CeKaPe-ovih radionica koji su tijekom pohađanja radionica napisali kvalitetne tekstove. S ovom zaljubljenicom u književnost razgovarali smo o radu Centra, važnosti promicanja kulture čitanja i pisanja, kao i o podršci koju CeKaPe pruža mladim autorima.

Po struci ste pravnica. Što vas je navelo da prije sedam godina osnujete Centar za kreativno pisanje (CeKaPe), prvi takav centar u Zagrebu?

Premda je pravo moja profesija, predsjednica sam Udruge za zaštitu prava nakladnika u kojoj sam zaposlena od 2007., književnost je moja velika ljubav i kao i sve ljubavi, iracionalna je. 🙂 Zato, ne znam točno što me navelo, ali pretpostavljam da je jedan od razloga što i sama već duži niz godina pišem, a nisam imala hrabrosti niti dovoljno samopouzdanja pokazati bilo što od napisanog nekome tko se profesionalno bavi književnošću. Prvi puta se to dogodilo prije devet godina, na radionici kratke priče u Booksi koju je vodio i još uvijek vodi Zoran Ferić. Bilo je to sjajno, zanimljivo i vrlo korisno iskustvo. Nakon radionice, nastavila sam s pisanjem, a jedne sam noći sanjala sobu sa školskim klupama, ljudima koji pišu i voditeljem, najdražim piscem. Taj san traje  još uvijek. 🙂

Rad vašeg Centra mijenjao se od svoga početka. Kakve radionice danas nudite vašim polaznicima i uz koje voditelje oni stječu nova znanja?

CeKaPe je  prvu radionicu održao 2007. Bila je to  radionica drame koju je vodio Tomislav Zajec. Tomislav je još uvijek voditelj u CeKaPe-u, trenutno na radionici scenarija, što ne znači da se neće vratiti na dramu:). Nastavili smo s kratkom pričom koju  Miroslav Mićanović vodi već sedmu godinu. Tijekom tih sedam godina postojanja, razvijali smo se i svake godine pokretali nove radionice. Danas, uz već spomenute imamo još i dvije radionice romana sa Zoranom Ferićem i Goranom Ferčecom, radionicu književne kritike Jagne Pogačnik, književnog prevođenja Tomislava Kuzmanovića, dramskog pisma koju vodi također Goran Ferčec, scenarija za TV seriju Sanje Kovačević, poezije Miroslava Kirina, radionicu Postani bloger/postani novinar Aleksandre Starčević, glazbene kritike s Andrijom Škarom, Od proze do dramskog teksta Dubravke Crnojević Carić i novu radionicu S one strane pisanja Tomice Šćavine.

Dolaze li u CeKaPe ljudi koji već imaju nekog iskustva s pisanjem ili, pak, oni koji još nisu napisali niti redak?

Radionice uglavnom upisuju oni koji imaju neka iskustva pisanja, ali ima i onih koji pomalo prestrašeno kažu: “Nisam ništa do sada napisao.” Iskustvo nije preduvjet za pohađanje radionica. Jedini preduvjet je ljubav prema književnosti i želja/motivacija za pisanjem. Sve eventualne razlike u iskustvu nestaju kada počnu raditi na tekstu. Tada su svi u istoj poziciji, kreću od napisanog teksta, komentiranja, interakcije s kolegama i na kraju suočavanja s kritičkom analizom voditelja.

Zajednička im je i velika ljubav prema književnosti i pisanju, kao i želja da radeći na svojim tekstovima napreduju, što se vidi i na njihovim tekstovima koji nakon radionice  postaju sve bolji. Velik broj naših polaznika osvaja nagrade na književnim natječajima, a vrlo često se čuju njihova imena i na književnim promocijama. Vjerujemo da je to, uz talent koji mora postojati, zasluga i radionica pisanja.

U sklopu Centra pokrenuli ste i biblioteku ‘Prvi korak’. Što ona doista znači za vaše polaznike?

Naša biblioteka ‘Prvi korak’ pruža polaznicima mogućnost objavljivanja knjige. U većini slučajeva, prve knjige, ali ako je rukopis kvalitetan i vrijedan objavljivanja, a voditelj radionice i urednički odbor pozitivno ocijene rukopis, ponekad odstupamo od tog pravila.  Premda većina polaznika ne dolazi na radionicu s isključivom ambicijom objavljivanja knjige, oni koji nastave s pisanjem i nakon završetka radionice ili u Centru pohađaju više od jednog ciklusa radionice, u većini slučajeva žele objaviti knjigu i imaju što objaviti, bilo da se radi o zbirci priča, poezije ili dovršenom romanu. Ukoliko je tekst kvalitetan i osiguramo, bilo kroz potpore ili sponzorstva, financijska sredstva, tim polaznicima pružamo mogućnost objavljivanja knjige.

S obzirom da je nakladništvo jedna od djelatnosti CeKaPe-a, kakve knjige najčešće izdajete i koja izdanja planirate objaviti u ovoj godini?

Nakladništvo nije naša primarna djelatnost, ali objavljujemo zbirke priča i romane, odnosno ono što polaznici pišu na radionicama. CeKaPe  je u prvom redu centar u kojem nastojimo polaznicima pružiti što veći izbor radionica pisanja i što kvalitetniji program kroz koji će usvaršavati vještinu pisanja. Nakladništvo je samo podrška polaznicima da dobiju priliku objavljivanja knjige. Do sada smo objavili dva romana, Mušku krv, Ljiljane Matković i Šaka suza, vrića smija, Marijane Perinić, tri zbirke priča, Reci mi sve Ksenije Kušec, Pazi što ćeš poželjeti Karmele Špoljarić i zbirku priča polaznika CeKaPe-a, Krom i pakao. U pripremi je i uskoro izlazi iz tiska zbirka priča Odjavna karta Jelene Zlatar,  a promocija je planirana za lipanj.

Voljeli bismo u budućnosti objavljivati i stručne knjige vezane uz teoriju pisanja ili književnosti. Zato smo 2010. objavili knjigu Andreja Blatnika, Pisanje kratke priče, sjajan “priručnik” o kreativnom pisanju.

Već nekoliko godina organizirate i Ljetnu školu  pisanja za polaznike koji preferiraju kreativni odmor. Kako izgledaju te radionice u prirodi?

Ljetnu školu pisanja organiziramo posljednjeg tjedna u kolovozu, a radionice se održavaju tijekom dana u dva termina; ujutro i popodne po dva sata. U pauzi između prijepodnevne i poslijepodnevne nastave, pišu se zadaće, što znači da se radi na vlastitom tekstu, koji se na nastavi čita, komentira i kritički promišlja s kolegama i voditeljem. Fond sati gotovo je isti kao i u semestralnim radionicama tijekom školske godine, a specifičnost Ljetne škole je u intenzivnom, svakodnevnom radu na tekstu, razgovorima o pisanju i književnosti, druženju s kolegama i voditeljima, gostovanjima pisaca i književnim tribinama na kojima se čitaju tekstovi. Sve to, uz posebnu atmosferu izoliranosti u okruženju prekrasne prirode Gorskog kotara, doprinosi da se polaznici odlično osjećaju i ono što je najvažnije, puno pišu. Napredak je u tih sedam dana intenzivnog rada zaista nevjerojatan i kao što je rekao jedan naš polaznik nakon sedam dana škole pisanja: “To je iskustvo koje mijenja”.

Koliko se kao voditeljica CeKaPe-a i sami bavite pisanjem i koje ste radove do sada objavili?

Premalo i ne uvijek onoliko koliko bih željela, ili je to izgovor za ljenost:) Važna je disciplina svakodnevnog pisanja i to je jedno od prvih pravila ili savjeta koje naši polaznici čuju u Centru. I ja sam češto polaznica radionica jer me to, između ostalog, disciplinira i motivira na pisanje. Pišem uglavnom kratke priče. Neke od njih su objavljene, u zbirkama ‘Krom i pakao’ i ‘Urbani vračevi’ te na portalu Gradske knjižnice Samobor povodom njihova natječaja za najbolju kratku priču u 2013. godini, kao i na portalu Centra za ženske studije u sklopu projekta ‘Kratka priča ženskog roda’. Napisala sam tri drame, ali još uvijek čekaju u mraku, samo sam s jednom zadovoljna. 🙂 Trenutačno dovršavam svoj roman radnog naslova “Kirka čeka” i planiram ga objaviti do kraja godine.

Nedavno ste pokrenuli novi književni online časopis JOUJOU. Kakva je koncepcija i koji su ciljevi tog projekta, i kojom preiodikom ćete ga objavljivati?

JOUJOU smo nedavno pokrenuli, sa ciljem praćenja i promicanja recentnog književnog stvaralaštva i, u prvom redu, mladih autora koji po našem mišljenju zaslužuju pozornost šire publike. Časopis će izlaziti tri puta godišnje, a u njemu ćemo objavljivati do sada neobjavljenu prozu, prijevode, poeziju, dramske tekstove, intervjue, osvrte i slično.

Već duže vrijeme uspješno vodite i književnu tribinu ‘Čitamo svi, možeš i ti’, koja svakog tjedna okuplja entuzijaste i ljubitelje književnosti. O kakvom je programu riječ?

Tribinu Čitamo svi, možeš i ti” pokrenuli smo u želji da svima, a ne samo onima koji dolaze na naše radionice, pružimo mogućnost čitanja  i komentiranja svojih tekstova. Ponekad je vrlo teško pročitati tekst javno i suočiti se s kritikom onih koji ga čuju, bez obzira radi li se o pozitivnoj ili negativnoj kritici. Zato u zagrebačkom Supercaffeu, u Preobraženskoj 3, svakog utorka od 19 do 21 sat, pozivamo sve one koji žele svoje tekstove podijeliti s nama i razgovarati o njima. Često u prvom dijelu večeri pozovemo goste, zanimljive osobe  koje najčešće dolaze iz svijeta književnosti. Uz vlastite tekstove, čitamo i tekstove drugih autora, one koje volimo ili ne volimo, a želimo o tome pričati, komentiramo razne književne teme, događaje, kao i sve ostalo vezano uz pisanje. Nakon ovotjednog gostovanja spisateljice i psihologinje Tomice Šćavine, koja će u CeKaPe-u voditi novu radionicu S one strane pisanja, sljedećeg utorka, 27. svibnja, naš je gost Damir Vujnovac koji će održati zanimljivo predavanje o Londonu. Ovim putem pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže i čitaju s nama.

Razgovarala: Renata Cisar