Sarajevo: Šeher glazbe, hrane i dobrog raspoloženja

Prošloga tjedna sam, na poziv Turističke zajednice Kantona Sarajevo, boravio pet dana u tom gradu. I to u vrijeme kada je sa svojim dočekom Nove godine, uz Zdravka Čolića, postalo temom dana u svim zemljama ex Jugoslavije.Sarajevo je i danas u našem kolektivnom sjećanju velika žrtva gotovo četverogodišnje opsade i ubijanja grada i ljudi. Ovaj doček Nove godine na ulicama Marindvora i Trga republike Bosne i Hercegovine, te dani prije toga i poslije, potvrdili se nesalomljivi duh, snagu i optimizam Sarajlija. Široke duše, duhoviti najčešće na vlastiti račun, spremni pokazati, pomoći – to je moje iskustvo s njima. S obzirom na veliki broj posjetitelja iz svih zemalja regije i Europe, kažu oko sto tisuća, bilo je primjetno veliko osiguranje na mnogim čvorišnim točkama grada, ali bez nepotrebnog isticanja, diskretno, a mi smo znali da su tu ako bi trebalo, a sve je prošlo bez ikakvog većeg izgreda.

Zdravko Čolić na novogodišnjem koncertu

Koncertu Zdravka Čolića, po više različitih procjena, prisustvovalo je oko 80.000 ljudi. Blizu pozornice u VIP prostoru, gdje sam i ja nalazio, bilo je puno mladih. U publici su bile i mnoge obožavateljice njegovih godina i mlađe. Moje susjede a njegove vršnjakinje u hotelu Vila Orijent, Tanja Danon i Gordana Nikolić stigle su iz Nizozemske (Leidena) i Pule. U jednom od caffea u centru grada sreo sam Beograđanke Svetlanu i Jovanu, majku i kćer, iz generacija rođenih početkom 1970-ih i 1990-ih. Kažu, lijepo je Sarajevo, ali mi smo ovdje prije svega zbog Čole. Dobar posao je napravio sarajevski gradonačelnik Abdulah Skaka angažirajući ovu balkansku mega zvijezdu. Čolić je to i opravdao dvoipolsatnim koncertom. Bio je pravi vladar pozornice, neprekidno u pokretu i kontaktu s publikom. Čovjek bi očekivao da netko njegovih godina (67) neće moći izdržati tempo koji je nametnuo već od početne pjesme ‘Gori vatra’, ali on kao da se nije stigao ni oznojiti. Izvedba cijelog ansambla, plesačica i Čole su za ocjenu 5+.

Pravoslavna crkva sv. Mihaila i Gavrila

A što sam ja radio kroz tih pet dana, ako izuzmemo ova tri sata koncerta na prijelazu godine? Iskoristio sam vrijeme i još jednom se uvjerio u gastronomske kvalitete ovoga grada i zemlje. Istina, posjetio sam i nekoliko muzeja, bio u obnovljenoj Vijećnici, kazališta nažalost nisu radila, posjetio katoličku i pravoslavnu crkvu, Gazi Husrev begovu džamiju, a najzanimljivije mi je bilo ponovno posjetiti malu pravoslavnu crkvu sv. arhanđela Mihaila i Gavrila u blizini Baščaršije, gdje sam prvi puta bio 1975. godine.

Kraj katoličke katedrale Srca Isusova bila je podignuta pozornica na kojoj su se održavali koncerti mladih s prigodnim pjesmama.

Tu je TV Hayat postavila improvizirani studio i ugošćavala stanovnike i goste Sarajeva.

Dvorište Gazi Husrev begove džamije

Baščaršija, turistička meka Sarajeva i cijele Bosne, bila je danima preplavljena posjetiteljima koji su, kao i ja, htjeli vidjeti svako ćoše i svaku uličicu. Pročitah u Dnevnom avazu da su kazandžiluci odlično trgovali, a po prometu nisu zaostajale niti ćevabdžinice, aščinice i slastičarnice te prodavaonice slatkog svih mogućih vrsta od baklave do rahatlokuma.

Ulice su ovdje dobile nazive po različitim zanatima, pa se tako i zovu: Sarači (kožari), Čurčiluk (krznari), Kazandžiluk (kazandžije i kujundžije), Kovači…

Katedrala srca Isusova

Mada je Baščaršija puna religijskih građevina, najznačajnije je dao sagraditi Gazi Husrev beg: džamiju iz 1530., medresu (srednju vjersku školu, otvorenu i danas), hanikah (objekt u kojem se izučavao islamski misticizam), biblioteku, bezistan (tržnicu), sahat kulu (muslimanska inačica zvonika sa satom), Morića han (konačište)…

I tako, imalo bi se što nabrajati. Kako sam dnevno po dva puta prolazio pokraj, a i ulazio u pojedine od tih prostora, na ovaj način se prisjećam tog velikog bega, koji je podigao i hamam (javno kupalište), a počiva u haremu (grobu) vlastite džamije.

Ćevabdžinica Petica – Kod Ferhatovića

Prvo mjesto na kojem sam jeo je znamenita ćevabdžinica Petica, u vlasništvu obitelji Ferhatović, otvorena 1984. u vrijeme Zimske olimpijade, u Ulici Bravadžiluk. U prepunom restoranu nisam čekao više od pet minuta te pronađoh spasonosno mjesto u jednom od kuteva. Srednja kombinacija ćevapa, sudžukica i pljeskavice, upotpunjena šopskom salatom, bila je dovoljna čak i za moj apetit. Simpatična konobarica Senida Džindo htjela mi je dati veću porciju.

Otkrit ću vam tajnu, ja mogu puno pojesti, ali u dužem vremenskom periodu, a na ovakvim mjestima ljudi se zadržavaju od 15 minuta do pola sata. Narudžba dolazi za desetak minuta a ‘hokejaške izmjene’ za stolovima su česte. Parafrazirajući naslov Petice – čistih pet za Ferhatoviće!

Sarajevski sahan

Baklava u Bosanskoj kući

Ručak drugoga dana u steak houseu Bosanska kuća (i tu stižu internacionalni izrazi), vlasnika Sadika Pašića Paje počeo sam malim ćevapima i sarajevskim sahanom (dolme od crvenog luka, paradajza, paprike, tikvica) a završio omanjim file mignonom i baklavom… Priča mi Pašić, koji je prije 1990-ih bio uspješan glazbeni menadžer kako se za ugostiteljstvo odlučio nakon završetka rata. Danas je ugledni ugostitelj i sa svojom suprugom, poznatom folk pjevačicom Brankom Sovrlić, uspješno vodi jedan od najvažnijih lokala na Baščaršiji. Uz standardnu ponudu s roštilja ovdje ćete naći najveću ponudu odstajalih bifteka i ramsteka u Sarajevu. Imaju i dobar izbor vina i piva, što nije čest slučaj na Baščaršiji. Pravo gurmansko carstvo u stiješnjenom prostoru, kakvi već i jesu u ovome dijelu grada, ali dovoljno velikom ako ‘kuća nije bijesna’.

U Zlatnoj ribici

U središtu grada otkrio sam izuzetno zanimljiv kafić Zlatna ribica. Nalazi se u Ulici Kaptol, u neposrednoj blizini sjedišta kardinala Vinka Puljića, a uređen je s velikom dozom ukusa i arhaičnog je izgleda. Možda i tisuću detalja (stare lampe, šivaći strojevi kao stolovi, telefonski aparati, slike, nakit, novci…), posloženih u prostor od tridesetak kvadrata, čine jedinstveni ugođaj. Tu se čovjek, jednostavno, osjeća dobro. Vlasnik Slobodan Matić i konobarica Marina Taraba dio su tog ugođaja ‘kao kod kuće’. Bio sam dvaput i svaki puta izišao ispunjen nostalgičnom muzikom ‘iz onih vremena’, sretan i zadovoljan. Što čovjeku više treba?

U idućem nastavku o tri odlična i vodeća restorana: 4 sobe gospođe Safije, Libertas, Kod Kibeta i još ponešto.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić i Visit Sarajevo


Tagged: , , , , , , , , ,