U godini u kojoj se zbog koronavirusa ne zna što će biti idućega tjedna a kamoli za mjesec ili dva, uz ogroman napor organizatora ipak je održan 2. Festival traminca u Iloku.A ti organizatori su Vinko Ručević iz osječke vinoteke Vinita, vinski pričalac Željko Garmaz i Iločki podrumi na čelu s direktorom Jurom Mihaljevićem, koji su se jako dobro snašli u kratkom vremenu, uz cijeli niz poteškoća koje su kulminirale dva dana prije otvorenja. Krenulo je od nemogućnosti već potvrđenog dolaska srpskih vinara i novinara te očekivano velikog broja posjetitelja iz susjedne zemlje, a potom nemogućnošću da tamo budu već potvrđena velika imena iz Europe (Eric Zwiebel, somellier iz Dorseta i Julien Trimbach, veliki vinar iz Ribeauvilléa). Unatoč tome, uspjeli su napraviti izuzetno dobar posao i organizirati festival na svjetskoj razini.

Uvijek lijepo ladanjsko imanje Principovac zasjalo je u najljepšem svjetlu: uzorno obrađeni redovi trsova poput njegovane živice, savršeno podšišana trava i kuglasto grmlje mnoge je asociralo na scene iz holivudskih filmova. Veliki vinar Ivan Enjingi, kada je došao za večerom govoriti o svom tramincu, prvo je nahvalio urednost vinograda koje je vidio putem i na mjestu događanja kraj velikoga šatora.

Prve večeri, renomirani chef Nihad Mameledžija iz Sarajeva priredio je večer za pamćenje. Neke uobičajene, ali i neuobičajene kombinacije, poput sitnog ćevapa od teletine i pastrve na riži sa sezonskim voćem na istom tanjuru, nikoga nisu ostavile ravnodušnim. Mameledžija je, inače, bivši sportaš, ima crni pojas u džudu, a sudjelovao je i na Olimpijskim igrama u bobu četvercu za BiH.

Pokazao je da odlično vozi i u gastronomiji. Za hladno predjelo priredio je keške od piletine, bulgur s mladim maslom, pitu s kremom od krumpira i sira te ajvar i bosanski sudžuk što je vinski popratio oranž tramincima slovenskoga vinara Otmara Šturma i plešivičkog Dominika Jagunića.

Mirisni traminac izborna berba 2013. Ivana Enjingija pratio je toplo predjelo – pileća jetrica na organskoj palenti s medom i peperončinima.

File soma u korici od krumpira uz uljevak od blitve i špinata u bijelom umaku sačinjavali su prvi slijed, a poslužen je Traminac vinarije Trs. Drugi slijed je već spomenuti sitni ćevap uz koji se pilo Traminac Radosh vinarije Papak.

Za glavno jelo Mameledžija je priredio hercegovačku janjetinu s livanjskim sirom u umaku od nara s pečenim povrćem. S tim jelom smo kušali prvi traminac Iločkih podruma – Principovac. I desert na završetku – tufahija od kruške s orašastim plodovima i tulumba u pekmezu. Uz desert pili su se Traminac izborna berba bobica Iločki podrumi.

Vinske radionice drugoga dana započele su u 10 ujutro i s pauzom za ručak završile poslije 16 sati. Usprkos otkazivanju i nemogućnošću da nam Zwiebel i Trimbach uživo predstave odabrana vina, imali smo ih na ekranu.

Sjedio sam u društvu velikoga vinara Davora Zdjelarević koji je rekao: ‘Deset alzaških traminaca u odabiru Zwiebela svjetska su razina kvalitete i interpretacije.Ogromna je šteta što uz mene i Enjingija tu nisu nazočni još neki hrvatski vinari. Ova radionica to zaslužuje!’

Ipak, tu su bili Dominik Jagunić, Krunoslav Sontacchi i Tomislav Bolfan koji su došli sa svojim jantarnim tramincima te izazvali veliku pozornost četrdesetak ljubitelja dobrih vina. Oduševio nas je Otmar Šturm sa svojim Akordom (60% traminac, 30% muškat žuti, 10% kraljevina).

A onda se na ekranu pojavio Eric Zwiebel i punih sat i pol dražio naša nepca, jezik i ostale olfaktorne organe uz vatromet vrhunskih alzaških traminaca. Zwiebel je cellar master u Summer Lodge Country House hotelu u Dorsetu, Velika Britanija. Redom nam je predstavio:
1. Martin Schaetzel Kirrenbourg GC Schlossberg 2017
2. Dopf au Moulin GC Brand 2017
3. Henri Schoenheitz Linsenberg 2015
4. Domaine Mure Clos St.Landelin 2015
5. Domaine Gresser GC Moenchberg 2016
6. Rolly Gassman Keppelweg 2016
7. Francois Schwach GC Osterberg 2012
8. Lorentz GC Altenberg 2012
9. Paul Ginglinger GC Pfersigberg 2017
10. Marc Tempe GC Mambourg 2017

Opet ću citirati Zdjelarevića: ‘Sva su vina izbalansirana. Kao što u svirci, primjerice osmeročlanog banda, ne smije biti iskakanja, a za to je zadužen dobar tonac koji usklađuje zvukove jačinu i visinu, tako i dobar vinar koristi istu metodu. Svi ovi traminci su savršeno usklađeni alkohol, šećer , kiseline… Rekao sam već da su tih deset vina vrh vrhova a ako bismo ipak izdvojili bar jedno onda je to ovo posljednje GC Mambourg 2017.’

Posebno emotivan u svom obraćanju, rekao bih sa suzom u oku, jer nije mogao biti s nama, bio je Julien Trimbach sa svojih šest Gewürztraminera, redom iz 2017., pa Reserve 2016, Cuvée Des Seigneurs de Ribeaupierre 2013, slijedilo je četvrto vino Cuvée Des Seigneurs de Ribeaupierre 2000, zatim Vendanges Tardives 2015  i naposljetku Selection de Grains Nobles 2001. Ova posljednja izborna berba bobica sa 13,7% alkohola, 97 grama ostatka šećera i 5,6 kiselina uzburkala je sva naša osjetila.

Bio je zapažen i dobro primljen i naš vinar Ante Miličević, koji je ove godine u Zadru dobio nagradu Vinum Laureatum za najbolje desertno vino Hrvatske – Traminac 2013, koji je u berbi imao čak 254 eksla. Kako bi on rekao ‘Traminac je moj zavjet i moram ga čuvati k’o oči u glavi!’

Na kraju ili na početku svega bio je Iločki traminac. Redom smo kušali arhivske Tramince iz berbe 2009., 1997. i 1982. Vera Zima, dugogodišnja enologinja Podruma, naglasila je da je autor vina iz 1982. godine (11,7% alkohola, 31 gram šećera i 5,2 kiseline) pokojni Ante Mušura.

Četvrto vino bilo je ono iz 1947. koje se šest godina kasnije služilo na krunidbi još uvijek aktualne britanske kraljice Elizabete ll. Moguće je i Traminac doprinio toj dugovječnosti, jer ga i dalje naručuju iz Iloka. Završno, kako i priliči vatrometu, najveća i najsvjetlija raketa na nebu iznad Principovca bio je Traminac arhivsko vino ledena berba iz 2007. (13% alkohola, 148 grama ostatka šećera i 5,4 kiseline). Ovo vino je, kako nas je obavijestila Vera Zima, 2010. godine u konkurenciji 550.000 vina iz cijeloga svijeta zauzelo 19. mjesto među 100 odabranih.

Na završetku teksta svakako moram istaknuti činjenicu da nas je direktor Iločkih podruma Jura Mihaljević ujutro prije početka radionica počastio s nekoliko butelja u Starom podrumu, a onda smo iskustvo ponovili još jednom na popodnevnoj radionici.

Drugi Festival traminca uspio je usprkos svim koronama opstati i izaći još jači. Siguran sam da će dogodine, uz već najavljen dolazak Dopf au Moulin i Marca Tempea, ovo ostati i biti festival europskog renomea.

Pohvale svim djelatnicima Iločkih podruma, Karmeli Tancabel i Juri Mihaljević te autorskom dvojcu Garmaz / Ručević, kao u onoj popularnoj pjesmi ‘samo tako, samo tako…’

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---