Sladić: Vuk i lisica u vinu

Na mom putovanju Dalmacijom svratio sam i u jedan od najstarijih dalmatinskih gradova rimsku Scardonu, današnji Skradin. Osim znamenitog Nacionalnog parka Krka na tom području nalaze se  i mnogi značajni vinari.Marko SladićSkradin je tog dana bio poplavljen kišom. Sastavilo se nebo i zemlja. Susrećem se s Mandicom Erceg, enologinjom Vinoploda iz Šibenika. Sjedimo u najboljem resotranu u gradu gdje se zadnji godina dodjeljuju priznanja vinarima iz ove – skradinske regije. Dolazi konobarica, Mandica će kavu, a ja bijelo.
‘Kakvo imate?’ pitam.
‘Graševinu i još jedno bijelo’, kaže,
‘Čija je graševina i to drugo vino?’ pitam.
‘Graševina Krauthaker i Žlahtina Toljanić’, odgovara ona.
Zašto ovo pišem u uvodu teksta o vinaru Sladiću? Pa, jednostavno, u kraju u kojem uspijevaju najmanje tri autohtone dalmatinske vrste – debit, maraština, pošip – a proizvode ih, nabrajam bez vrijednosnog suda Maleš, Sladići, Bibić, Đapo, Teskera, Vinoplod Šibenik – očekivalo bi se da bar jedno vino od vinara predstavlja Skradin i okolicu. Dakle, nije problem u dobroj graševini i žlahtini, nego u tome što nema lokalnog vina. I eto već u uvodu bitnog problema mnogih vinara, pa i skradinskih – plasman.

Joso Sladić

Joso Sladić započeo je tradiciju

Marko Sladić u najboljim je godinama, na granici četrdesetih. Završeni cestovni tehničar, supruga Ivana i dvojica sinova Frane i Stipe. Zajedno s vrijednim ocem Josom, kojega sam imao priliku prvoga upoznati prije četiri-pet godina, vodi obrt Bonaca – vinarija Sladić. Kao i u svim dalmatinskim kućama, vino se proizvodilo od kada znaju za sebe i sin i otac. Ali 2008. otac Joso je pobolijevao u vrijeme berbe i pravljenja vina i Marko je silom prilika napravio svoje prvo vino. Prvo vino – rezultat vrhunska Maraština, i to prema ocjeni Zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo iz Zagreba. Kaže mi Marko: ‘Nešto sam znao, a nešto sam poslušao savjete iskusnijih i starijih vina.’ To je bio najbolji poticaj Marku da se pridruži ocu i da zajedničkim snagama krenu dalje.

Priznanje vinu

Nagrade nisu izostale

Danas, osam godina poslije, vinarija Jose i Marka Sladića zauzima važno mjesto na vinskoj karti ovoga kraja. Bilo je i puno priznanja – Stankovci, Skradin, Benkovac, Sabatine – a ja ovdje ističem samo vrhunsku Maraštinu iz 2008. koja je dobila zlatnu medalju na Sabatini u Trogiru. Maraština iz 2010. bila je šampion sjeverne Dalmacije. Engleski su sommelieri 2010. godine pod nazivom wine gang, u selekciji od pet stotina hrvatskih vina, uvrstili Sladićevu Maraštinu među prvih 45.

Didova konoba

Maraština, Debit, Plavina, Rose…

Vinogradi se nalaze u Plastovu kraj Skradina, mikroklima je dobra, a ima i podzemnih voda na maloj dubini, tako da tlo ni za najvećih suša nije potpuno suho. Sladići trenutno imaju oko 13.000 trsova u punom rodu (maraština 6000, plavina i debit po 3500). Treća je godina vinograda zasađenih na nekada pošumljenom platou pa raskrčenom na površini od 3,2 hektara (15.000 trsova maraštine, 5000 babića i 2000 plavine). Kada sve dođe u puni rod (2017.) u dobroj godini to će značiti oko 30.000 litara vina. U njihovu podrumu puni se: Maraština, Debit, Plavina i Rose. Maraština jest, to se vidi i po količini i po kvaliteti, i bit će u budućnost brend kuće.

Konoba Sladić

Konoba u Skradinu

‘Cilj nam je imati tri do četiri kombinacije s maraštinom: pjenušac, pa inox, odlaženu u drvetu i prošek’, kaže mi Marko i dodaje: ‘Vino je umjetnost arome i okusa, ali i tradicije koja postoji i u našem kraju. Tko njeguje tradiciju, a mi Dalmatinci volimo obitelj, zavičaj i polje, a u polju su vinogradi – ne može a da se ne bavi vinogradarstvom i vinarstvom.’

Konoba u kojoj sam zadnji put bio 2013. dograđivana je i sređena, a bliski cilj je napraviti podrum visine 3,5 m i površine 70 m2 s kušaonicom u krugu obiteljske kuće u Plastovu. To bi omogućilo dolazak grupa ljubitelja vina iz obližnjih velikih turističkih mjesta – iz Šibenika, Vodica, Skradina. S plasmanom je dobro. Krenulo je i prema izvozu. Tih dana spremala se paleta vina za Belgiju. Razgovarali smo u lijepo uređenoj konobi u Skradinu gdje prodaju, kako se kaže, na kućnom pragu, a njihova vina nisu rijetkost na vinskim kartama restorana u Splitu, Šibeniku ili Murteru. Spomenut ću samo restoran Pelegrini koji je već godinama vodeći restoran u Dalmaciji i pri vrhu hrvatske ljestvice.

Vuk i lisica

Vuk i lisica na etiketama

Sladići imaju na svojoj etiketi vuka i lisicu. Ta kombinacija, čini mi se, dobro opisuje ovaj tandem oca Jose i sina Marka – prodornost i snalažljivost, a sve u slavu vina.

Svakako vam preporučujem kad se nađete u skradinskome kraju, pođite do Sladića u konobu u Plastovo, ali i pođite vidjeti nedavno posađeni vinograd s kojega puca pogled na svu raznolikost i ljepotu kanjona Krke i okolice. Ako mogu dati ikakav savjet ovim vrijednim vinarima, rekao bih im: izgradite kušaonicu upravo na tome mjestu.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić


1-Vrsaljko-u-vinogradu

Vinar Željko Vrsaljko: Mirni čovjek iz Nadina

Tagged: , , , , , , , , , , , , ,