U galeriji Karas u Zagrebu u četvrtak 8. siječnja otvorena je izložba ‘Kontinenti’ Slavena Lunara Kosanovića.
Nimalo slučajno otisnuo je Slaven Kosanović u prethodnom ciklusu slika ‘The Golden Age of Ballooning’, vječne protagoniste svojih likovnih vizija, na putovanje zračnim prostranstvima. Nakon vožnje balonima i cepelinima te introspektivnih, nostalgičnih i melankoličnih snatrenja u visinama, spustio je njihov i svoj pogled prema zemlji. Sletjeli su na tlo kontinenata: Europe, Afrike, Azije, Australije i Oceanije, Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Antarktike.
Potaknut putovanjima, na koja ga često odvode upravo njegovi grafiterski projekti, inspiriran ponajviše nedavnim iskustvom daleke Australije, kao i fascinacijom stranim kulturama i zemljama, koju njeguje od najranijega djetinjstva, Slaven je počeo kreirati novi ciklus. Na zgusnutim kompozicijama unutar kvadratnoga formata platna smješta (naravno) mačke i ostale životinje i osobe iz dalje i bliže prošlosti te sadašnjosti, koje ga asociraju na pojedini kontinent. Horror vacui, višestruka preklapanja likova i stilizacija podsjećaju na street art ostvarenja, no Slaven postupno sve više oslobađa i rafinira svoj rukopis. On postaje mekši, fluidniji, zainteresiraniji za detalj, pojedinosti tona i linije.
Okosnica svakoga platna jest različita skala boja, kojom ukazuje na subjektivno viđenje karaktera, klime ili ozračja nekog kontinenta. Taj odabir nije proizašao iz predvidljivo dekorativnih razloga, već iz pomnoga promišljanja simbolike boja, baš kao što je činio i u spomenutom ciklusu ‘The Golden Age of Ballooning’. Na slici Europe prevladavat će, recimo, svijetlonarančasta boja koja ukazuje na zatomljivanje emocija ili bijela koja sugerira gubitak duše. Svijetlocrvenom podsjetio je na krv koju su kolonizatori prolijevali na svojim pohodima. Na slici Južne Amerike proključala je pak jarko narančasta, koja simbolizira temperamentnost, tipičnu za taj dio svijeta.
Svaki je kontinent zbir veoma različitih država (među kojima u ovom slučaju ne postoje granice), povijesti i tradicija pa je odabir određenih predstavnika faune i poznatih ličnosti odraz Slavenovih interesa. Prikazuje mahom ono što ga je formiralo kao autora i osobu, poput primjerice karikature Matta Groeninga, američkoga crtača stripova i animiranih filmova, Nikole Tesle, koji doista spada na oba kontinenta – i američki i europski, a također umjetnika, političara i drugih slavnih osoba. Međutim, ne zaobilazi niti one anonimne, kao što su konkvistador ili andski seljak, grčki policajac ili prosvjednik protiv vlade. Slaven suptilno komentira prošlost i sadašnjost bez ulaženja u suvišnu agitirajuću naraciju. U svaku kompoziciju unosi sebi svojstvenu dozu dobrohotnoga humora, što se očituje i na stilizaciji ljudskih figura, koje dobivaju (blage) animalističke značajke.
Kontinentima pridružuje i osmi. On predstavlja tranzitornu stvarnost svih onih koji prelaze s jednoga na drugi kontinent. Katkada je to zastrašujuća i tragična stvarnost bijega izbjeglica i drugih nevoljnika, ponekad je to sudbina moreplovaca ili avanturizam putnika. To je vječna tema mobilnosti, posebno aktualna danas kada smo zahvaljujući napretku prijevoznih sredstava i komunikacije naoko sve bliži, a zapravo zbog rastućih socijalnih razlika, raznih zabrana i regulacija ulaska u zemlje, sve udaljeniji.
Slaven Kosanović dosljedno stvara i nadograđuje vlastiti imaginarij i bestijarij. Jer svijet jest zvjerinjak, katkad više, katkad manje divlji i opasan. Svaka generacija iznova gradi svoj imaginarij u koji nastoji pretočiti razumijevanje i odnos spram bliskoga i dalekoga. Na kraju, vrijedi se vratiti na broj slika u ciklusu posvećenom kontinentima: sedam plus jedan daje osam, broj glavnih strana svijeta zajedno sa sporednima. No, to je i broj kozmičke ili središnje ravnoteže, a time, uz zamjetno veselje koje ugrađuje u kompozicije, ma koliko se u njima pojavljivali neveseli momenti, Slaven ukazuje na optimizam i vjeru u obnovu čovjeka i njegova svijeta.
Barbara Vujanović / HDLU
