Slobodan Šnajder: Nagrada Meša Selimović za Doba mjedi

Za nagradu Meša Selimović na 16. Književnim susretima Cum grano salis u Tuzli predloženo je 17, a izbor je sužen na pet romana. Žiri u sastavu Mile Stojić (predsjednik), Filip David, Ivica Đikić, Emir Imamović Pirke i Milan Rakovac odlučio je da Nagradu za najbolji roman objavljen u 2015. godini na prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore dobije Slobodan Šnajder za roman ‘Doba mjedi’.Slobodan Šnajder, Jasmin Imamović i Mile StojićOdluka je objavljena na svečanosti u Narodnom pozorištu Tuzla, a u obrazloženju predsjednika žirija Mile Stojića navodi se da je to roman o ljubavi u doba kuge.

Dobitnik nagrade Šnajder, između ostalog, rekao je da inače nije dobijao puno nagrada, za razliku od pokojnog prijatelja i kolege Mirka Kovača, ali da je baš priželjkivao nagradu Meša Selimović, jer je to nagrada koja objedinjuje i ono o čemu piše.

‘Doba mjedi’ velika je priča o dvoje ljudi koji su odživjeli svoje živote u doba ekstrema te o njihovu potomku kojega je zapalo, kao ne baš sretno nasljedstvo, izaći na kraj s tom činjenicom. Georg i Vera, kako se u romanu zovu, imali su, naime, do neke točke tih svojih života ekstremno suprotstavljene biografije. Oni se sreću čim je to bilo moguće a da ne bude pogibeljno, nakon što je ama baš sve na svijetu bilo protiv toga susreta. Potom odlaze različitim putevima, kad ih je baš sve upućivalo na to da ostanu zajedno.

Priča je europska po tome što se dogodila u mnogo verzija, svjedočeći o moći ideologije koja zna podijeliti i stol i postelju, jučer kao i danas, također i u ovom stoljeću koje nije ništa manje obilježeno ekstremima. Iz različitih obzira, pa i zbog straha, ta je priča malokad ispričana do kraja.

‘Doba mjedi’ jest ujedno epska rijeka s mnogo pritoka, rukavaca, naplavina, što se teško probija prema svojemu dalekom ušću. Neki možda znaju da je rijeka Bosut neobična po tome što ponekad poteče prema svojemu izvoru.
Ti se izvori u romanu traže u mitskom vremenu, kada je šareni svirac hamelinski hodio njemačkim zemljama i skupljao njezinu mladost da je odvede u – Transilvaniju. Nešto bliže našem dobu, u godini 1770., grupa njemačkih kolonista dolazi u Wolkowar, u okviru terezijanskih reformi, i ostaje u Slavoniji. Poslije su nazvani Volksdeutscherima. Naracija o njima daje širi okvir dviju individualnih sudbina, sve do protjerivanja ‘etničkih Nijemaca’ godine 1945. iz Šleske, Sudeta i Jugoslavije te do rasapa potonje.

Središnji dio romana događa se u Poljskoj, tom valjda najstrašnijem poprištu Drugog svjetskog rata. Kraj romana pripada mjestima kamo dolaze i smireni i nesmireni, za koje velimo da su valjda mrtvi.

Slobodan Šnajder (Zagreb, 1948.) diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i dugogodišnji urednik kazališnog časopisa Prolog. Aktivan u različitim žanrovima. Prozu objavljuje od 1966. Od 1969. godine djeluje kao dramatičar pišući dramske tekstove kontinuirano, što se ne može reći i za izvođenja. Prevođen i igran u inozemstvu.

Prisutnima se obratio i gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović, koji se prisjetio osnivanja nagrade, snu da Tuzla postane vlasnikom najvažnije književne nagrade u regiji, te izrekao moto koji često ponavalja ‘sve se može ostvariti ako se dobro zasanja’. Osim o književnosti, piscima koji dolaze u Tuzlu, gradonačelnik Imamović govorio je o političkoj situaciji, antifašizmu, uspostavljanju harmonije i važnosti njegovanja istinskih vrijednosti za opće dobro. Publiku je svojim nastupima oduševio Tuzlanski kamerni orkestar koji je svirao poznatu filmsku glazbu.

S. M. (Tuzlarije)


Slobodan Šnajder-Doba mjedi
Slobodan Šnajder: Doba mjedi

Enes Karić i Filip David
Filip David dobitnik nagrade Meša Selimović
Tagged: , , , , , , , ,