Autor bestselera ‘Krava koja je plakala ‘donosi 108 priča koje će vas nasmijati i natjerati da na život počnete gledati novim očima. Bezvremenska mudrost Ajahna Brahma u knjizi ‘Slonica koja je izgubila sreću’ (Naklada Ljevak, 2015.) dirnut će ljude iz svih sfera života.
Polazeći od vlastitih iskustava i od priča koje su s njim podijelili njegovi učenici te starih šala ispričanih na nov način, Ajahn Brahm će svakoga potaknuti da preispita svoje životne obrasce. Budistički redovnik već više od trideset godina, Ajahn Brahm je opat i duhovni ravnatelj Budističkog društva Zapadne Australije. Diljem svijeta tražen je kao duhovni učitelj i popularni predavač. Osim uspješnice ‘Krava koja je plakala’ (Naklada Ljevak, 2010.) napisao je i ‘Mindfulness, Bliss, and Beyond’ (2006.) i ‘The Art of Disappearing’ (2011.).
Mudre misli iz knjige:
Kada život počne na vas lopatom bacati sranje, samo ga stresite, utabajte ga ispod sebe i uvijek ćete se moći popeti više u životu.
U budizmu se ljutnja na druge i vrijeđanje drugih naziva ‘privremeno ludilo.’ Kada shvatite da je osoba koja je ljuta na vas privremeno luda, možete staloženo i čak suosjećajno odgovoriti: ‘Jadničak jadni!’
Treba shvatiti da su i međuljudski odnosi krhki poput keramičke šalice, a to je još jedan razlog više zbog kojeg se trebamo brinuti jedni za druge. Shvaćanje da sreća u sebi ima pukotinu, uči nas da nikad ne uzimamo radost zdravo za gotovo. Shvaćanje da će se naši životi jednoga dana razbiti, pokazuje nam koliko je svaki trenutak dragocjen.
Kako izbrisati loše uspomene iz prošlosti?
Na komad papira napišimo loše uspomene, koliko god ih se možemo sjetiti. Tada pronađimo štap i omotajmo papir oko jednog kraja štapa te ga pričvrstimo s malo gumice ili ljepljive trake. Nakon toga, pronađimo neko osamljeno mjesto u šumi, uhvatimo štap u ruku i ispružimo je te razmislimo o težini svih tih loših uspomena. Kada smo spremni, svôm snagom koju možemo skupiti, bacimo taj štap što je dalje moguće!
Dobro? Loše? Tko zna?
Kada sam vidio ljude a ne zločine, oni su također vidjeli drugi, bolji dio sebe. Stekli su samopoštovanje, a da nisu nijekali zločin. Njihovo samopoštovanje je raslo. Kada su napustili zatvor, napustili su ga zauvijek.
Kada ljude nazivate shizofreničarima, vjerojatno će i opravdati taj naziv. Stigmatizirali ste ih. Kad ih promatrate kao ljude koji pate od epizoda shizofrenije i smatrate da su više od svoje bolesti, tada dajete šansu njihovu zdravom dijelu da raste.
Često dajem savjet prijateljima i rođacima koji se nalaze pokraj bliske i umiruće osobe, da joj daju jedan od najvećih darova ljubavi: dozvolu za umiranje. Taj dar slobode možete dati samo u svoje vrijeme i na svoj način. To je dar koji vaše voljene napokon oslobađa.
Kada odapnete ‘strijelu želje’ s ciljem pronalaska sreće, obično ne nađete ništa osim još nevolje. Ali, ako pustite strijelu želje, ona padne točno tamo gdje stojite, u ovdje i sada. Tamo ćete pronaći blago zadovoljstva, dovoljno da usreći i samog kralja.
Imao sam sreće što sam odrastao u malom stanu. Što znači da ni moji roditelji, ni moj brat, a ni ja, nismo mogli pobjeći jedni od drugih. Roditelji bi se svađali poput svih bračnih parova, no kada su se pomirili, to sam mogao i vidjeti. Shvatio sam da su sukobi dio života, kao i to da bilo koji loš osjećaj može biti zamijenjen tim divnim činom opraštanja koji se zove ‘mirenje’.
Možda je problem u našem bogatom i modernom svijetu to što živimo u kućama koje su prevelike. Svako dijete ima svoju vlastitu sobu. Suviše je lako pobjeći od drugih u tako velikim kućama. Navikavamo se na život po našim vlastitim uvjetima, a ne učimo vještinu života s drugima.
Ako vaš prijatelj traži pomoć, to je i vaš problem. Zato i postoje prijatelji.
Pokusi u psihologiji pokazali su da je potrebno otprilike petnaest sekundi pohvala da bi se one čule. Ali kritika se registrira odmah!
N. L.
