Otvorenje izložbe Andreja Brumena Čopa te performans i izložba Saše Bezjak bit će upriličeni u ponedjeljak 5. svibnja u zagrebačkoj galeriji Greta.
Događanja će se odvijati ovim slijedom:
Saša Bezjak – performans ‘Ti i ja’ – 5. i 6. svibnja u 16.00, Greta, Ilica 92, Zagreb
Andrej Brumen Čop – izložba ‘Slijepi miševi’ – 5. svibnja u 20.00, Greta, Ilica 92, Zagreb
Saša Bezjak – izložba ‘Otkrivanje intime’ – 6. svibnja u 18.00, Slovenski dom, Masarykova 13, Zagreb
Andrej Brumen Čop (1967., Maribor) završio je 1995. godine studij slikarstva i slikarsku specijalizaciju na ljubljanskoj Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje. Godine 1997. studirao je slikarstvo kao gostujući student na praškoj Likovnoj akademiji kao stipendist češke vlade, a 2000. godine živio je u njujorškom atelijeru kao stipendist Ministarstva kulture Slovenije, kao i 2009. godine u berlinskom atelijeru, koji je u vlasništvu slovenskoga Ministarstva kulture. Svoj je rad predstavio na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Sloveniji i inozemstvu. Živi i radi u Ljubljani – samozaposlen je na području kulture. 2009. godine počeo je podučavati na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani kao docent za crtanje i slikanje.
Ciklus slika ‘Slijepi miševi’ iz 2007. godine, umjetnikovo je značajno ostvarenje. Sastoji se od malih i velikih slika. Male slike, koje su i prve nastale, portretne su slike dječaka s povezanim očima, kao kod dječje igre slijepog miša. Prikaz je na svim slikama isti, ali svaki put naslikan drugačije i s drugačijom pozadinom. Slike su naslikane u tamnim tonovima, od kojih su posebno izraženi ljubičasti. Lice ima autoportretne linije, iako nije naslikano u pravilnim anatomskim razmjerima – glava je razvučena, što nas navodi na pomisao da nas autor želi pripremiti na to, da kao dječak na slici zatvorimo oči i uživimo se u njegov/osobni doživljaj sebe i okolice. Potpuno gubimo svijest o realnim razmjerima i osjećamo se pomalo anatomski deformiranog izgleda, baš kao dječak na slici. Malih slika je više, znači da se doživljaj vjerojatno ponavlja više puta.
Velike slike iz ciklusa, radi se o 10 slika, međusobno su povezane tako da pričaju priču. Naslikane su na tamno smeđoj ili grafitnoj podlozi, neke na svjetlijoj ili ljubičastoj, a figure su samo ‘osvijetljene’ s ljubičastom ili tek osjenčane smeđom. Mogli bi reći da su to ljubičaste slike, što je u slikarstvu rijetkost. Mijenjaju se sa zornim kutom promatrača. Oba ciklusa su svojevrsni eksperiment s ljubičastom bojom, a kod većih slika i sa smeđom.
Vrlo je indikativna priča o dječjoj igri ‘slijepi miš’. Opet je na većini slika dječak s povezanim očima, dječak koji luta i opipkuje. Na pojedinim slikama dječak ima rep i ogledaje se u ogledalu, dok na sljedećoj stoji uz imaginarni stup, s papcima, u pozi sv. Sebastijana. Na jednoj ga za ruku vodi žena naglašenih ženskih atributa (bokovi, cipele s potpeticom), a na drugoj je žena sama, s bijelim cvijetom u kosi – simbolom (otrgane) nevinosti, koji je u stvari transformirano lice novorođenčeta. Na posljednjoj slici, koja kao da je iz drugog vremena i prostora, vidimo japanskog prosjaka, skrivenog ispod slamnatog šešira kako zvecka sa zvončićima i tako bez riječi prosi milostinju. Mogli bismo reći da prati svojevrsnu simboliku siromašnog slikara.
Manje očita priča velikih slika govori o odrastanju, puna dvojbi, mladenačkih pitanja, osobnih osjećaja krivice i osude okolice, kao i ismijavanja i zlobe. Bol, strah, dvojba, nemoć, nesigurnost, sudbina, prava su imena ovih slika. U tome, da svaki mladi čovjek proživljava pojedine elemente te priče, te da svaki odrastao čovjek u razdoblju sazrijevanja ponekad proživljava osjećaje te priče, te da je svaki odrastao čovjek u razdoblju sazrijevanja ikad osjetio emocije te priče, univerzalnost je slikareve pripovijesti; nije više samo njegov osobni doživljaj, nego to može biti i priča svakog od nas. I ako je ponavljamo zatvorenih očiju zasigurno ćemo je još dugo nositi u sebi.
Kustos izložbe je Denis Volk.
