St. Peterburg: Europske kazališne nagrade

Europska kazališna nagrada iznikla je 1986. kao težnja k ujedinjenju kazališnih svjetova, uglavnom europskih zemalja, tako da su se već sljedeće godine u Taormini na Siciliji okupili kazališni praktičari i teoretičari nagrađujući osobe koje svojim djelovanjem i utjecajem šire kazališnu ‘zarazu’.Mada je u početku (kao i u ljubavi) izgledalo kako ništa ne može omesti entuzijazam i angažman ‘kazalištaraca’, jer su se uz teorijske skupove počele prikazivati i predstave aktualnih i bivših laureata što je povećalo popularnost i posjećenost ove manifestacije, bauk u vidu financijskih problema počeo je nagrizati mogućnosti, pa su se u slijedu priredbi pojavili veliki vremenski razmaci. No, onda su snalažljivi organizatori Europsku kazališnu nagradu počeli pridruživati postojećim manifestacijama i putovati uokolo, tako da se nakon prošlogodišnjeg boravka u Rimu (prosinac 2017.), ovogodišnja, 17. Europska kazališna nagrada ‘ugnijezdila’ od 13. do 17.studenoga u gradu na rijeci Nevi, prelijepom ruskom gradu Sankt Peterburgu.

Nastao planskom gradnjom (od 1703.) kao materijalizacija sna cara Petra I Velikog (1672.-1725.), grad u imenu pokazuje carevu sklonost njemačkim izrazima (burg) kao i to da je posvećen apostolu Petru (a ne samom caru). Nakon promjena imena u Petrograd (1914.) i Lenjingrad (1924.), grad od 1991. ponovo nosi prvotno ime, mada mu stanovnici tepaju ‘Piter’. Središte grada, velikih trgova i širokih ulica ispresijecanih brojnim kanalima (najpoznatiji su oni rijeka Fontanke i Mojke) obiluje palačama, ali i kazalištima, među kojima je najstarije Aleksandrinsko kazalište (utemeljeno 1756. ukazom carice Elizabete Petrovne; današnje zdanje sagradio je arhitekt Carlo Rossi 1832., a imenovano je prema ženi cara Nikolaja I., Aleksandri Fjodorovnoj) u kojem je održana dodjela Europske kazališne nagrade.

Dobitnik je ruski redatelj Valerij Fokin (1946.), koji je uz brojne režije (odgledali smo predstave ‘Švejk. Povratak’ i ‘Maskerada’) obnašao i dužnosti umjetničkih voditelja različitih ruskih kazališta, a od 2003. je umjetnički voditelj Aleksandrinskog kazališta (te ujedno slavi 50 godina umjetničkog rada), što možda objašnjava spregu Europske kazališne nagrade i St. Peterburga. Dobitnica Specijalne nagrade je španjolska glumica Nuria Espert (1935.) , koja je još uvijek aktivna što je urodilo nesrećom na probi, pa nije došla na samu dodjelu.

Osim Europske kazališne nagrade, dodjeljuje se i Europska nagrada za (novu) kazališnu stvarnost koja je utemeljena nešto kasnije. Ove godine dodijeljena je 15. put, a dobitnici su petorica pojedinaca i jedna skupina:
– belgijski plesač i koreograf Sidi Larbi Cherkaoui (1976.); plesna predstava ‘Puz/zle’
– švedska skupina Cirkus Cirkoer (1995.); fragmenti predstave ‘Granice’
– francuski redatelj Julien Gosselin (1987.) / švicarski redatelj Milo Rau (1977.), (vizu je dobio predzadnji dan, pa nije mogao doći ); bez predstava
– poljski redatelj Jan Klata (1973.); predstava ‘Neprijatelj naroda’
– portugalski redatelj Tiago Rodrigues (1977.); predstave ‘Naizust’, ‘Napuhani’ i početak rada na predstavi ‘Spaljivanje zastave’

Prijašnji dobitnici Europske kazališne nagrade , ruski redatelji Lev Dodin (1944.) i Andrej Moguči (1961.), bili su sastavnicom ovog kazališnog događanja, predstavama koje se igraju na redovnim repertoarima sanktpeterburških kazališta, pa su se mogle pogledati četiri njihove predstave (Dodinov ‘Hamlet’ i Mogučijeve ‘Alice’, ‘Oluja’ i ‘Guverner’) čime se ponudio djelomični uvid u suvremeno rusko kazalište. Kako se vrijeme održavanja Europske kazališne nagrade djelomice preklapalo s programom 7. Međunarodnog kulturnog foruma, mogla se pogledati predstava ‘Elvira’ Brigitte Jaques u režiji talijanskog glumca Tonija Servilla.

Završetkom prošlogodišnje Europske kazališne nagrade u kuloarima se najavljivala ovogodišnja, no završetkom ovogodišnje, čuli su se nemili glasovi o njezinu gašenju. Usprkos brojnim primjedbama sudionika, bila bi šteta da se zatru ovi susreti, budući da je to izvrsna prilika da se vidi tko što radi, jer bez obzira na razlike – gens una sumus (da otmemo šahistima njihovo geslo o zajedništvu).

Olga Vujović / Foto: Franco Bonfiglio

Tagged: , , , , , ,