Stjepo Martinović u Književnom kutku u Mesničkoj

Uglazbljena poezija kod nas je podcijenjena i tu se stalo s Arsenom, no na mnogim jezicima itekako se cijene stihovi koje prati melodija – komentirao je Stjepo Martinović najavu večeri u zagrebačkoj Mesničkoj 12, u kojoj je predstavljen kao pjesnik, književnik i glazbenik.Razgovarajući s Ljiljanom Hidić Pasariček, prisjetio se da je uglazbio 60 svojih pjesama, a na festivalima je izvedeno njih 15. Za ovu priliku, među šansonama drugih autora – jer govori četiri-pet jezika, a pjeva na devet, podsjetio je – jednu od njih odsvirao je za publiku Književnog kutka.

Stjepo Martinović počeo je pisati beletristiku nakon umirovljenja 2009. i svojom prvom zbirkom pripovijedaka ‘Oči svete Lucije’ osvojio je Nagradu Slavić. Od tada je objavio još 17 naslova, od kojih je ovom prilikom predstavio četiri: ‘Zrno papra u mortadeli’, ‘Armenski alegorijski bestijarij, ‘Frankensteinova braća’ i ‘Kornelija broji oblake’.

Kako je primijetila Ljiljana Hidić Pasariček, Stjepo Martinović je radeći kao novinar, u marketingu i u politici, demonstrirao svoj talent na mnogim područjima, a jedno od njih je i konstruiranje mandolina. Budući da je odrastao u Cavtatu, gdje je promatrao kako se izrađuju drvene barke i zavolio miris drveta, svoje je talente ugradio u konstruiranje glazbenog instrumenta karakterističnog oblika suze, kod kojeg je, kako je rekao, važno postići skladnu akustiku, pa je prema njegovim nacrtima izrađeno 11 mandolina.

Na pitanje u čemu je tajna tako svestranog stvaralaštva, Stjepo Martinović je odgovorio da je odrastao u predtelevizijsko doba kada su ljudi vrijeme provodili kreativno, baveći se stvaralaštvom iz strasti i s dobrom voljom, što je presudno za stvaranje nove vrijednosti.

Na kraju razgovora Stjepo je najavio svoj sljedeći naslov – ljubavno-kriminalistički roman ‘Paintball’, o ratnoj igri za team building u kojoj odijevanje maskirne uniforme oslobađa ubojite nagone.

S. P. M.


Tagged: , , , , , , , , ,