Povodom Svjetskog dana močvara WWF Adria pokreće kampanju ‘Naše rijeke, naše blago!’, kojom želi upozoriti na ugroženost slatkovodnih resursa u Hrvatskoj i regiji.
Znanstvenici su jednoglasni kada je riječ o čudesnoj biološkoj raznolikosti Dinarskog luka, posebno njegovih slatkovodnih ekosustava. Rijeke, jezera i močvare u našoj regiji pod sve su većim udarom zbog regulacije i izgradnje infrastrukture kao što su hidroelektrane. Kako bi podigli svijest o prirodnim i očuvanim rijekama i močvarama, uslugama koje one pružaju ljudima, te istaknuli prijetnje s kojima se slatkovodni sustavi suočavaju, WWF na Svjetski dan močvara, 2. veljače, pokreće kampanju ‘Naše rijeke, naše blago!’, koja će se provoditi putem društvenih mreža do Svjetskog dana zaštite voda, 22. ožujka.
Prema zadnjem WWF-ovom Izvještaju o stanju planeta, slatkovodne vrste su pod najvećim pritiskom i njihov broj je u posljednjih 50 godina pao za više od 70 posto. Agresivnom regulacijom slatkovodnih ekosustava ne ugrožavamo samo njihove ekološke usluge koje su značajne za ljude i društvo (pročišćavanje vode i opskrba vodom za piće, zadržavanje visokih voda u slučaju poplava, mogućnosti za turizam i rekreaciju), nego ugrožavamo i opstanak brojnih životinjskih i biljnih vrsta. Naša regija obiluje svim tipovima rijeka, jezera i močvara, te se može pohvaliti s nekoliko iznimnih prirodnih obilježja: najvećim povremenim jezerom u Europi (Cerkniško jezero, Slovenija), najvećom klisurom u Europi (Đerdapska klisura na rijeci Dunav, Srbija), drugim najdubljim kanjonom na svijetu (rijeka Tara, Crna Gora), drugim najdubljim jezerom u Europi (Ohridsko jezero, Makedonija), najvećom mrežom podzemnih rijeka i jezera u Europi, posljednjim lagunama i deltama na Mediteranu (delta Neretve u Hrvatskoj i BiH, Karavasta laguna u Albaniji) te iznimnim brojem endemskih vrsta riba, špiljske faune i beskralješnjaka.
‘Močvare, rijeke i jezera u regiji pružaju dom za preko 250 vrsta riba te više od 70 vrsta vodozemaca, od kojih je mnogo endemskih vrsta. Močvarna staništa jedna su od najproduktivnijih, a iako pokrivaju samo 3% površine kopna, pohranjuju dvostruko više ugljika nego sve svjetske šume zajedno. U našoj regiji najviše ih ugrožavaju regulacije za navodnjavanje, te brojni, loše isplanirani hidroenergetski projekti’, ističe Petra Remeta, voditeljica programa za slatkovodne sustave u WWF Adria.
Rijeke u regiji su sve više na udaru zbog gradnje obaloutvrda, vađenja sedimenta iz korita, regulacije toka kao mjera obrane od poplava i izgradnje hidroelektrana. Time se ugrožavaju prirodni dijelovi rijeka i životni prostor brojnih životinjskih i biljnih vrsta, posebno endemičnih, koje se teško prilagođavaju promjenama u količini, brzini i temperaturi toka rijeke.
‘Želimo da bude jasno: hidroenergija nije zelena energija po definiciji. WWF provodi projekt o održivoj hidroenergetici kojim želi postići sustavnu promjenu načina na koji su hidroenergetski projekti zamišljeni, planirani i odobreni. To uključuje i proglašenje zona isključenja – područja na kojima je zabranjena gradnja zbog iznimnih prirodnih vrijednosti, obaveznu gradnju funkcionalnih ribljih staza, te osiguravanje ekološkog protoka nizvodno od brane’, rekla je Irma Popović Dujmović, koordinatorica projekata u WWF Adria.
Do značajnog porasta planiranja i izgradnje novih hidroenergetskih projekata u regiji Dinarskog luka došlo je zbog kombinacije domaćih potreba za energijom, ekonomskih poteškoća gdje se na izvoz energije gleda kao na važan izvor dodatnih prihoda, dostupnosti sredstava stranih investitora, kao i raspoloživih vodnih resursa. Svojim radom u regiji WWF želi utjecati na sustav planiranja razvoja hidroenergetike, na način na koji investitori odlučuju o ulaganjima te na zastupljenost civilnog društva u procesu donošenja odluka.
Cilj WWF-a je zaštiti najznačajnija slatkovodna staništa u Dinarskom luku, uključujući proglašenje novih zaštićenih područja. Mura, Drava i Dunav predstavljaju jedinstveno riječno područje značajnog prirodnog i kulturnog naslijeđa koje se proteže kroz više od 800.000 ha i pet zemalja: Austriju, Sloveniju, Mađarsku, Hrvatsku i Srbiju. Zbog svog velikog prirodnog bogatstva sve tri rijeke, koje nazivamo ‘Europskom Amazonom’, predložene su za zaštitu u sklopu UNESCO-vog Prekograničnog rezervata biosfere. Time bi se osigurala zaštita i dobro upravljanje tim prekograničnim riječnim ekosustavom te očuvanje jedinstvenih prirodnih i kulturnih vrijednosti
P. B.
