U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (MSU) u utorak, 6. listopada otvara se izložba ‘Remek-djela iz zbirke Farnesina’.
U rimskoj palači Farnesina, sjedištu Ministarstva vanjskih poslova Italije, nalazi se bogata istoimena zbirka talijanske moderne i suvremene umjetnosti. Zbirka je otvorene naravi te se već postojeća jezgra upotpunjuje novim djelima i autorima, a institucionalizirana je 2000. godine na načelu trajnih posudbi. Kustosi izložbe, Martina Corgnati i Giovanni Iovane, za zagrebačko predstavljanje rekonstruirali su najvažnije pojave i pokrete u povijesti talijanske umjetnosti od Drugog svjetskog rata do danas, a tu povijesnu okosnicu zbirke upotpunili su i drugim djelima posuđenim iz privatnih i javnih kolekcija, među kojima je i MSU. Dugački put kroz povijest poslijeratne umjetnosti odvija se u nekoliko dionica, u kojima su jezgrovito sažete najznačajnije etape. Izložba započinje iznimno vrijednim djelima iz zbirke Farnesina koja pripadaju dionici ‘enformel’, ekspresionizam, znak i gesta te obuhvaćaju ključna imena poratnog razdoblja, u kojemu se definiraju temeljni problemi novog umjetničkog jezika. Među autorima su umjetnici Alberto Burri i Emilio Vedova, koji – svaki na svoj način – upućuju poziv na subjektivnost, koja je u Italiji pokazala iznimno dramatičnu postojanost, ali i oni umjetnicikoji se, poput primjerice Giuseppea Capogrossija, Carle Accardi ili Piera Dorazija, bave konkretnim pitanjima formalne i konstruktivne naravi. Dionica od spacijalizma preko neo-dadaizma do konceptualne umjetnost iokuplja djela umjetnika snažnih osobnosti koji su težili tzv. ‘otvorenom djelu’ kako ga je definirao talijanski književnik i semiotičar Umberto Eco. Na početku tog razdoblja radikalnih mijena, nezaobilazno je ime Lucija Fontane, koji je svojim oštrim rezovima (‘I Tagli’) po površini slike dokinuo njezinu dvodimenzionalnost prodrijevši u prostor, potom i imena drugih slobodoumnih umjetnika, poput Piera Manzonija, autora kontroverzne limenke ‘Merda d’artista’.
Uz spomenute dionice, mnoge poznate autore susrest ćemo i u idućima: kinetička i programirana umjetnost; siromašna umjetnost (arte povera) i oko nje; minimalizmi – apstrakcije; od osamdesetih godina do jezika današnjice. Posebno poglavlje, fotografija na talijanski način, posvećeno je i mediju koji je do osamdesetih godina prošlog stoljeća u Italiji nerijetko nepravedno zapostavljan. Pregled završava predstavljanjem umjetnika mlađe generacije koji reprezentiraju recentne pojave u talijanskoj umjetnosti, poput Paola Parisija, Agnese Purgatorio i Donatelle Spaziani. Među njima je i umjetnički dvojac Masbedo, poznat širom Europe, koji će uz projekciju u sklopu izložbe, prikazati svoj rad na dan otvorenja 6. listopada od 19 do 20 sati, te u razdoblju od 23. listopada do 3. studenoga na Medijskoj fasadi Muzeja suvremene umjetnosti.
‘Slijediti nacionalne specifičnosti, osobito u modernom i suvremenom kontekstu, može lako postati svojevrsna potraga za neuhvatljivim, često začinjena više nego spornim ideologizmima’, piše autorica izložbe Martina Corgnati u eseju o talijanskoj umjetnosti, dok Giovanni Iovane tvrdi: ‘Smisao neke zbirke, osobito ove zbirke Ministarstva vanjskih poslova Italije, jest predstaviti i meritorno promicati povijest (malu povijest, očito nepotpunu) talijanske suvremene umjetnosti. Ideja ove izložbe, izložbe koja se kreće izvan granica talijanskog okvira, jest istaknuti prisutnosti, a ne odsutnosti i korisne nevidljive koji čine golemu i složenu povijesnu mrežu, ili kako se to danas kaže, kritičku platformu. Pritom se u korpusu talijanske poslijeratne umjetnosti izdvaja prostor (ambijent) kao njezina specifičnost: ‘Zasigurno, promatrajući talijansku suvremenu umjetnost unatrag od suvremenosti do Manzonija i Castellanija (autora sjajnog ‘Zida vremena’ iz 1968.), čini se vidljivom i konkretnom ona zamisao i praksa ambijenta-umjetnosti koju su, nimalo slučajno, umjetnici poput Fontane, samog Castellanija, Colomba i Spallettija ostvarili doslovno. Možda je ta stvarnost ambijenta ono što identificira, premda ne u potpunosti, talijansku umjetnost, kako u odnosu na pejzaž, tako i na svakodnevnu praksu slikarstva i kiparstva.’
Izložba pokriva široki raspon medija, od klasičnog slikarstva i skulpture, do objekata, ready madea, fotografije, instalacija i video radova. Prati je trojezični katalog (128 str.) u kojemu su reproducirana sva djela zastupljena na izložbi. Autori eseja su kustosi izložbe: Martina Corgnati i Giovanni Iovane, a uvodnih tekstova: Andrea Meloni, Adriano Chiodi Chianfarani, Snježana Pintarić, Maria Sica, Furio Radin i Fabrizio Somma.
Izlažu: Carla Accardi, Vicenzo Agnetti, Getulio Alviani, Enrico Baj, Afro Basaldella, Gabriele Basilico, Elena Bellantoni, Paola di Bello, Domenico Bianchi, Alberto Biasi, Agostino Bonalumi, Alberto Burri, Piero Pizzi Cannella, Giuseppe Capogrossi, Enrico Castellani, Loris Cecchini, Gianni Colombo, Daniela Comani, Paolo Cotani, Mario Cresci, Piero Dorazio, Gianni Dessi, Bruna Esposito, Agostino Ferrari, Giosetta Fioroni, Lucio Fontana, Alberto Garutti, Marco Gastini, Luigi Ghirri, Mario Giacomelli, Giorgio Griffa, Mimmo Jodice, Jannis Kounellis, Felice Levini, Claudia Losi, Luigi Mainolfi, Piero Manzoni, Masbedo, Eliseo Mattiacci, Fabio Mauri, Maurizio Mochetti, Liliana Moro, Maurizio Nannucci, Nunzio (di Stefano), Luigi Ontani, Mimmo Paladino, Giulio Paolini, Ugo la Pietra, Cristiano Pintaldi, Vettor Pisani, Michelangelo Pistoletto, Agnese Purgatorio, Mimmo Rotella, Remo Salvadori, Mario Sillani, Ettore Spalletti, Donatella Spaziani, Marco Tirelli, Luca Trevisani, Giulio Turcato, Grazia Varisco, Emilio Vedova, Vedovamazzei, Luca Vitone
O kustosima: Martina Cognati povjesničarka je umjetnosti i docentica na katedri Povijesti umjetnosti Akademije Brera u Milanu. Surađivala je kao likovna kritičarka u časopisima Arte, Flash Art, Panorama, The Journal of Art, La Repubblica, itd. Objavila je niz knjiga i kurirala brojne samostalne i tematske izložbe među kojima je i recentna izložba In the Eye of the Thunderstorm, u sklopu posljednjeg Bijenala u Veneciji.
Giovanni Iovane likovni je kritičar, nezavisni kustos i izvanredni profesor na Akademiji Brera u Milanu. Surađivao je s brojnim muzejima među kojima su Lenbachhaus u Münchenu, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Luganu, te Muzej Moderne i suvremene umjetnosti Palazzo Riso u Palermu. Kustosice-koordinatorice (MSU) su: Radmila Iva Janković i Kristina Bonjeković-Stojković
Izložba je organizirana u suradnji Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje Italije, talijanskog Veleposlanstva u Hrvatskoj, Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu i Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb. Održava se pod visokim pokroviteljstvom talijanskog predsjednika Sergia Mattarelle i naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
