Predstavljanje knjige Tanja Tolić ‘Zovem se nebo’, u izdanju Naklade Ljevak, održat će se u srijedu 26. studenoga (19 sati) u zagrebačkom cafeu Velvet, uz sudjelovanje autiorice, Daniele Trbović, Brune Šimleše i Nives Tomašević. Roman je to o životu poslije smrti, o dva svijeta koja su se spojila, vidljivom i nevidljivom, zemlji i nebu, ali najviše o ljubavi i oprostu.Leon Valent vraća se u Zagreb na pogreb, nakon devet mjeseci samovoljnog izgnanstva. Na groblju su Krista i Sara, s kojima dijeli strašno iskustvo iz prošlosti, pored rake u koju će se spustiti lijes stoji Marta koja je – mrtva. Proći će tek trenutak i ona je na putu gore, prema… raju? Gore, na nebu, čeka je Porto, muškarac koji je zaboravio tko je. Dolje, na Zemlju, spušta se jedan anđeo koji ne voli nositi krila. A njega čeka jedna djevojčica, Jadrana Luna, koja je upravo navršila pet godina. U mjesecima koji će uslijediti tri će svojeglava anđela zavrtjeti ljudske živote i zauvijek promijeniti sudbine ljudi uz pomoć nevidljivih sila – ljubavi, oprosta, vjetra sudbine i ponešto obične magije.

‘Zovem se nebo’ roman je ogledalo u kojemu svaki čitatelj može vidjeti ono što želi. On može biti filozofska priča o paralelnim svjetovima, može on biti i obiteljska priča, može biti akcijski roman na neki način, a s druge strane mogu se u njemu prepoznavati neki čudni i čudesni književni elementi. U jednome nam se trenutku čini kako čitamo roman na koji možemo prilijepiti žanrovsku odrednicu triler, u drugome smo već spremni reći kako smo konačno pronašli dobru self-literaturu, a u trećem želimo da ljubavna priča nakon svih peripetija završi sretnim krajem. Tanji Tolić znala je utisnuti u svoje zemaljske i nebeske likove različite poruke koje potiču na ljubav i dobrotu, na otkrivanje načina spoznaje samoga sebe, kao i one kojima se nadvladavaju različita iskušenja.

Tanja Tolić (1975) rođena je i živi u Zagrebu. Više od 20 godina bavi se novinarstvom, a kao urednica i novinarka radila je u Večernjem listu, Vjesniku, Jutarnjem listu, časopisu Forbes i zadnje četiri godine u tjedniku Globus.

‘Zovem se nebo’ tako postaje domišljata i intrigantna priča o zamkama u koje se može upasti u životu, ali i o labirintu duhovnoga svijeta. Ovo je knjiga o ljubavi, boli, kajanju, nadi i nesvakidašnjoj prilici da se pobijedi sudbina.   
Helena Sablić Tomić, književna kritičarka

Roman ‘Zovem se nebo’ vraća vjeru u ljude. Pokazuje da smo ranjiva, ali i moćna bića koja tu moć osvoje tek kad naučimo voljeti. Zato i volim ovu knjigu.
Bruno Šimleša, TV voditelj i autor bestselera ‘Ljubavologija’ i ‘Škola života’

Svakoga dana, svake minute, svake sekunde, svakoga kvarka vremena, oko ljudi se zbivao taj oku nevidljivi život; to električno polje čežnji, sumnji, ushićenja, zgusnutosti egzistencije, sabranosti prošlosti i potencije onoga što bi moglo biti, i nije bilo baš nikakve razlike u stvarnosti struje, osjećaja straha ili anđela. Svi su bili sastavljeni od iste materije. Razlika između vidljive i nevidljive bila je samo u tome što se moglo pojmiti i, na kraju – u onome u što se vjerovalo.

Jer sve se neprestano i iznova rađalo. Nikad ništa nije umiralo. Barem ne zauvijek. Ono što je jednom stvoreno nije moglo nestati. To bi bilo protivno samom životu. Moglo je promijeniti oblik, da. Moglo je jučer biti muško, a danas žensko. Moglo je imati plavo oko koje će se prometnuti u zeleno. No osnovna nit nikad se nije mijenjala. Sve što je postojalo, kroz egzistenciju je imalo mnogo imena. Mnogo identiteta. Bilo je i faza kad nije imalo nikakvog identiteta. Ali sve što je postojalo, postojalo je oduvijek, uvijek je moglo reći da jest.

N. L.