Theurgia: Fotografije i poezija u galeriji Pikto

U galeriji Pikto (Branimir centar, Zagreb) u utorak 17. travnja (19 sati) otvara se izložba fotografija Olafa Wyludde i poezije Drage Štambuka.‘Theurgia’ je prva izložba fotografija Olafa Wyludde u Zagrebu, a art menadžer izložbe Henry Stag odlučio je gotovo alkemijski povezati Wyluddine fotografije s istoimenom zbirkom poezije po kojoj je izložba dobila naziv. Riječ je o novoj pjesničkoj zbirci Drage Štambuka, suvremenog nomada, diplomata i pjesnika, koja nosi naziv ‘Theurgia’ poput grčke riječi koja označava božansku magiju, onu dobru takozvanu bijelu magiju. Povezivanje radova fotografa Olafa Wyludde i pjesnika Drage Štambuka bio je svojevrsni magični ritual, providnost ujedinjena s osebujnim umjetničkim razumijevanjem Henryja Staga, ritual povezivanja umjetnika čiji su radovi u savršenoj umjetničkoj sinergiji.

Drago Štambuk u Theurgiji problematizira ljudsku prirodu i kvarnu narav ovim stihovima:

Nasilan budi prema nasilju, opak prema zlu – Duše
uznijeti iz gorskih pećina – krotak prema nemoćnima,
strog prema prijetvornima. Otvori vrata vrtova
vječnosti i u slogu unesi sraz bratstava i sestrinstava,
ljudskih vrlina i kvarne naravi, svjetla i tame, mora
mirnoće i podmuklih prevrtaja. Nek vijori zastava u
svim bojama zdana, barjak svih ljudskih neprezalnih
duša, odvajkada… unesi i mene, svoga nevrijedna slugu,
da mrvice skuplja s tvojeg stola…

Štambukova su literarna promišljanja vrlo slična emotivnim slikama koje Wyludda na mnogim ratištima bilježi svojim objektivom. Hrvatskoj je publici rad fotoreportera i umjetničkog fotografa Olafa Wyludde zasad nedovoljno poznat, a ovom ga izložbom galerija Pikto planira približiti publici. U predgovoru izložbe povjesničar umjetnosti i kustos Željko Marciuš o Wyluddinu radu piše: ‘Profesiju Olafa Wyludde (1960.) ne označavamo samo oznakom fotograf – što jest – već ga mislima umnožavamo kao nositelja fotografija s mnogobrojnih svjetskih ratišta i političkih žarišta. Tijekom Domovinskog rata (1991. – 1995.) u kojem je kao fotoreporter snimao ratnu agresiju na Hrvatsku bijući ranjen od srpske granate, fotografijom se boreći na strani Hrvatske izjavljuje: ‘Morao sam uzeti tu sliku’. Uzimanje slike označava prisvajanje, određenu tjelesnost fotografije, tvorni dodir apokaliptične stvarnosti koju fotoreporter fotografijom prenosi, odnosno totalni odnos – bez distance – prema barbarskoj distorziji, destrukciji živoga. Kao Nijemac rođen u Dresdenu, svjestan je zavodljive snage i bezdušnosti desnog i lijevoga totalitarizma; stanju duševnosti sjevernjačke melankolije, tako dobro dočarane i tipizirane u melankoliji ulice njemačkoga ekspresionističkoga filma, koje na barbarskoj razini prelazi u pljačku, palež, ruševine, leševe, stvarnu i simboličku smrt.’

Nela Simić

Tagged: , , , , , , , , ,