Knjiga ‘Rekvijem za Lauru’ je autobiografski roman Tihane Kunštek kojim autorica propituje životne probleme neplodnosti s mogućim tjelesnim i psihičkim posljedicama s kojima se susreću danas mnogi, a pritom uvjerljivo govori o paru koji se liječi od neplodnosti i pokušava dobiti dijete.

Upravo smo se prvi put susreli s knjigom ‘Rekvijem za Lauru’ baš ovih dana predstavljenoj (u caffe galeriji Lav, na Gornjem gradu u Zagrebu), a do tog susreta nije nam se činila poznatom ni autorica a ni knjiga. Otvorivši je odmah su nas privukle u knjizi dojmljivi opisi zahtjevne teme koja se iznad svega potvrđuje u životima mnogih nesretnih pojedinaca (i parova) sa sličnim sudbinama i situacijama – koji zaista uokolo diljem svijeta postoje. Znalački je odlučno knjiga pisana i uvjeljivo oznanjuje istine koje prate pojedine ljudske sudbine na našem planetu. Knjiga omogućuje da vidimo živopisne sudbine prisutne kod mnogih onih drukčijih od nas (koji tragaju baš za oninim željenim). Zapravo je čovjekova ontološka neprilika da u životu ostane uskraćen za potomstvo i stoga je ograničen a ipak nasuprot tomu ustrajnim lječenjem od neplodnosti želi se odmaknuti od takve zbilje i sudbine.

Ono s čim se suočavamo kao pojedinci u našim životima odvija se kadkad u formi svega onoga što mi nismo i onomu što je nasuprot nama. Ipak takva očigledna neuhvatljiva drugost zaista leži u nama (i ostaje nedohvatljiva) kao što je drugost koju osjećamo i stvaramo ovako dojmljivo pomoću raspoznajnog autoričinog književničinoga jezika. Zato nije moguće ne razmišljati o životu kad se svašta u vama probudi – kako autorica kaže ‘Nekad niste ni svjesni što u stvari nosite u sebi. Često se mora dogoditi nešto poput nekakve traume da u vama probudi nešto što niste ni znali da spava u vama. Ja sam otkrila da znam pisati. Sasvim slučajno, izbacujući svoje osjećaje na blogu. Nekad sam shvatila da sam i žena ratnica. I to je život probudio u meni. Često se pitam odakle mi snaga i postoji li uopće moment kada ću se svemu predati. No za sada se nekako za sve izborim.’

Iskreno je na predstavljanju govorila Tihana Kunštek o životnoj zbilji a uvjerljivo o knjizi, pritom se zahvalila suradnicima i obitelji koji su je podupirali, pogotovo suprugu i prijateljima. Knjiga je nastala kao autoričina psiho-terapija nakon gubitka djeteta. Suprug je nagovorio da je napiše s obzirom da već više godina piše na blogu. Stoga kad pročitate ovu knjigu do kraja, vidjet ćete da je trebalo puno snage i umjeća za napisati je. Suradnici su zapravo volontirali na knjizi su Katarina Varenica (lektor), Majda Desnica (dizajn i priprema za tisak), Dalibor Pavić Paky (ilustracije).

Autorica se nada da je onima koji su proživjeli sličnu životnu okolnost udijelila bar nadu da se uvijek može izdići iz svega i krenuti dalje, a spomenula je da sva zarada od knjige ide u humanitarne svrhe, Udruzi FB humanitarci Zagreb koji će za taj novac obiteljima slabijeg imovinskog stanja kupiti potrebne namirnice i higijenske potrepštine, i Udruzi osoba s problemom neplodnosti BETA u vidu financiranja štampanja promidžbenog materijala zbog senzibiliziranja javnosti o tomu problemu – koji zahvaća sve više populacije. Na predstavljanju knjige bilo je mnoštvo posjetitelja, ali i osoba koje su svoj život posvetili humanitarnom radu, recimo Natasha Schaps koja je uvijek autorici u svemu i bila velika potpora, a lani je bila i kandidatkinja za Dobrotvorku godine – koju svake godine organizira Udruga Zamah.

Tihana Kunštek rođena je 1969. godine u Zagrebu. Zarana je naučila čitati i pisati, a kao četverogodišnje dijete počinje gajiti ljubav prema knjigama, poeziji i prozi. Zasad redovito piše i na svoja dva bloga. Jedan blog je posvetila svojoj velikoj neostvarenoj želji, a na drugom sarkastično opisuje događaje iz svakodnevnog života. Majka je dvoje djece, i oni su joj inspiracija u svemu što u životu čini. Zajedno sa svojim suprugom, odlučila je da nijedna njihova životna patnja neće biti uzaludna, pa je time inspirirana nastala i ova knjiga. Izim pisanja, humanitarka je, volontira u dvije udruge i jednoj grupi za pomoć potrebitima i sav prihod od ove knjige namijenila je u humanitarne svrhe.

Ivan Raos