Topnički dnevnici: Aprilili! – ožujsko vino zagrebačko

Ipak nije šala: vinski ožujak u hrvatskoj metropoli obilježili su: Vinart, Revija vina Zagrebačke županije, Pink Day te Vinski razgovori, Vino & kino, Istra u Zagrebu, Vinar u kuhinji, Vino uz žlicu…

Piše: Mustafa Topčagić

Mislim da je već i u udžbenike ušlo da je Ožujsko pivo dobilo ime po tome što se u to vrijeme (u mjesecu ožujku) proizvodilo najkvalitetnije lager pivo. S vremenom su mu pivopije počele tepati i prozvale ga Žuja, a osim što je postalo najkomercijalnije hrvatsko pivo, stvoren je svojevrstan brend kakvog mu nema ravna u domaćem pivskom svijetu.

Davno su prošla vremena kad se pivo radilo na stari način, pa ni pridjev ‘ožujsko’ više nema isto značenje. No, sada bi ga se moglo ‘kačiti’ i uz vino s obzirom na brojnost vinskih događanja u Zagrebu, u ožujku.

Počelo je s prvim danima u mjesecu kada je u Laubi, kući za ljude i umjetnost, zavladalo vino. Manifestaciju Vinart, vinoznalac Saša Špiranec organizirao je po četvrti put i vrlo brzo ju je isprofilirao kao festival za profesionalce (ugostitelje, distributere, novinare), ali i amaterske zaljubljenike u vino.

Drugo veliko vinsko događanje bilo je u hotelu Westin, održano tek drugi put, a zove se Revija najboljih vina Zagrebačke županije. Ugodno sam iznenađen da je to bila vrlo ozbiljna manifestacija, koja je okupila relevantne proizvođače iz zagrebačke okolice s blagim naglaskom na županijski ponos – kraljevinu – nekadašnje gemišt vino od kojeg se sada rade čak i dobri pjenušci. Ovaj vinski sajam ostavio bi i bolji dojam da su se na njemu manje prešetavali lokalni političari ali, nažalost, bez njihove volje i financijske potpore teško bi se mogao realizirati.

Pink Day: Lepa Brena i Sanja Muzaferija (foto: Rene Karaman)

Ipak, kraj mjeseca ožujka bio je rezerviran za puno značajniji, najružičastiji vinski festival – Pink Day, koji Sanja Muzaferija, sa svojim WOW-icama organizira već sedam godina zaredom. Značaj i snagu ovog festivala, na kojem se izlažu isključivo rose vina, nije zasjenila ni pojava Lepe Brene, koja je nedavno stupila na vinsku scenu, zajedno s mužićem Bobom Živojinovićem, postavši suvlasnica vinarije Vista Hill iz vojvođanskog Šida.

Između ovih festivala, u Zagrebu su se smjestili i manji vinski događaji, koji lagano dobivaju kontinuitet, a neki od njih možda prerastu i u nešto veće.

U Procaffeu u Tkalči, Udrug G.E.T. organizira ‘Vinske razgovore’, koje u neformalnom tonu s vinarima i drugim gostima, vodi njihov predsjednik Tomislav Stiplošek. Tijekom ožujka ugostio je veliku istarsku vinsku kuću Laguna, ali i male vinare, Stručiće iz Ludbrega i Mikuliće s Pelješca.

Filmska entuzijastica Jelena Bulum, pak, upriličila je u vinoteci Bornstein još jedno svoje ‘Vino & kino’, ovaj put uz filmove s jazz tematikom uz istarska vina Lunika i baranjskog Kalazića.

Istra u Zagrebu (foto: Marko Lopac)

Ne miruje niti Irena Lučić, čelnica udruge Vinoljupci, koja je u Klubu književnika ugostila ‘Istru u Zagrebu‘. Uz lagane zvuke žive glazbe RetroBoysa pružila je priliku da se predstave vinari i vinarije Istre: Damjanić, Zigante, Trapan, Deklić, Anđelini, Ravalico i Laguna.

Vinska ‘štreberica’ Marija Vukelić (prof. & WSET Level 2) zakuhala je u ožujku u restoranu Kuhinja na Donjim Sveticama. Točnije, ne ona, nego njezin šulkolega iz osnovne, chef Dejan Davidović, a gost njezina projekta ‘Vinar u kuhinji’ bio je Ivica Dobrinčić, veliki vinski vizionar i vlasnik vinarije Šipun iz Vrbnika na otoku Krku.

A za kraj nešto na žlicu i malo samoreklame. U ožujku je održano drugo predstavljanje eno-gastro projekta ‘Vino uz žlicu‘ iza kojeg stoji moja malenkost ‘with a little help from my friends’ Renate Cisar i Domagoja Jakopovića Ribafisha.

Vino uz žlicu: Renata Cisar, Ribafish i Mustafa Topčagić (foto: Julio Frangen)

Kako potječem iz rakijaško-pivske kulture odnosno šljivorodnog kraja (i pripadajuće rakije) s pivovarom starijom od zagrebačke (Tuzlanska, osnovana 1884. godine), poseban izazov bio mi je ‘poigrati’ se s hrvatskim vinima i spojiti ih s bosanskim jelima. Kao mjesto za taj ‘megdan’ idealnim se pokazao restoran Sofra u Green Goldu, gdje su snage odmjerile bosanske visoke kalorije s optimalno raspoređenim hrvatskim kiselinama i šećerima.

Prema reakcijama prisutnih, na kraju je na opće zadovoljstvo pobijedio ugodan
osjećaj na nepcima i u trbusima, uz konstataciju – a zašto se ne bi pila dobra vina uz isto tako dobra jušna jela!


Tagged: , , , , , , , ,