Piše: Mustafa Topčagić
Kraj godine dobar je za rezimiranje rezultata na privatnom i poslovnom planu, a mozak bolje radi i pluća bolje dišu u prirodi, konkretnije u Plešivičkom vinogorju nadomak Jastrebarskog, jedva pola sata udaljenom od Zagreba.
Ovaj put u samo jednom njegovu dijelu – vinarijama i izletištima Šember, Braje, Režek i Kolarić – kamo je novinarsku ekskurziju povela Udruga za kulturu stola G.E.T. Dileme nije bilo, kada se biraju vina za piti, volim i belo, i crno, ali i plešivičko svih boja i oblika baš kao junaci čuvenog filma Kreše Golika ‘Tko pjeva zlo ne misli’.
Šember Brut 2015
Zdenko Šember svoje je malo vinsko carstvo sazdao u selu Donji Pavlovčani, gdje nas je njegova supruga Ivanka dočekala osvježavajućim pjenušcem (Šember Brut 2015) i okrepljujućim zalogajčićima (domaća salama, čvarci, sir, paprika). Iako mu je polusuhi Rizling najomiljenije vino koje proizvodi, kako otkriva supruga, Zdenko se posljednjih godina orijentirao na pjenušce. Kao baza mu služe stare plešivičke sorte (žuti plavec, kraljevina) koje obiluju potrebnim kiselinama. Osim već spomenutog, proizveo je Brut vintage 2005 i Rosé Brut pjenušac od crnog pinota, koji se najbolje pokazao na tržištu.
Tek se očekuju rezultati novog ponosa kuće, pjenušca Pavel (90% chardonnay, 10% plavec žuti), koji je u podrumu proveo četiri godine. Za kraj, usporedili smo Pinot crni iz berbe 2016. i 2017., od kojih je, meni osobno, bolje ‘legao’ ovaj friškiji, koji još odležava svoje u bačvama. Prije oproštaja od Šembera, posjetili smo njihov novi vinski podrum površine 320 m² spreman za nove izazove s obzirom na to da planiraju zasaditi još 3 hektara vinograda i udvostručiti godišnju proizvodnju od postojećih 40.000 boca pjenušaca.
Težački doručak u vinotočju Braje
U vinotočju Braje bio sam prije pet godina i s veseljem mogu konstatirati koliko je napredovala vinska i gastronomska ponuda ove vrijedne obitelji iz Lokošin Dola. Zapamtio sam ih po Crvenom veltlincu, vinu od austrijske sorte koje u nas malo tko radi, a koje su doveli do savršenstva. Robert Braje se pohvalio kako više od trećine svojih vina (tu su još Pinot sivi, Pinot crni i Rajnski rizling) proda na kućnom pragu. Da bi sve to kušali, morali smo osigurati podlogu u vidu težačkog doručka, koji je uključivao špek s kvačice, te salame među kojima je i ona posebnija, koja uz 80% svinjskog sadrži 20% medvjeđeg mesa. Ne love se medvjedi po Plešivici samo za njegove salame, napominje Braje, nego lovci velikodušno ustupaju meso, jer im je više stalo do trofeja za prepariranje. Jedan od specijaliteta kuće je i izvrstan umak od redukcije portugisca, koji je ‘patentirala’ njegova supruga Sanda.
Damir Režek: Chardonnay sur lie 2008
I vinar Damir Režek stari je znanac s Plešivice koji, zajedno s majkom Dragicom, uspješno nastavlja tradiciju pokojnog oca Drage, pionira modernog vinarstva u tom kraju. Malo smo se previše najeli raznih narezaka kod Šembera i Braje, pa je moj izbor pao na neodoljivi copanjek, autohtonu gibanicu jaskanskog kraja sa sirom i zelenjavom. Zeleni silvanac, Sauvignon blanc, Chardonnay i Pinot crni standardno su dobri, pa na njih ne treba trošiti puno riječi, što uostalom dokazuje i tržište. No, skriveno blago Chardonnay sur lie 2008 zaista je bio pravi spektakl, pa sam s razlogom zanemario ostala od ranije mi poznata vina.
Neodoljivi copanjek
Zanimljivo da nam nitko od vinara na kušanje nije nudio portugisce, po kojima je ovaj kraj donedavno uglavnom bio poznat, a sigurno ga svaki od njih ima, kao i Franjo Kolarić, kojeg smo posjetili na kraju ovog vinskog toura. Problem je s portugiscem što ga se kao vrlo rodnu sortu proizvodilo u velikim količinama i plasiralo kao mlado vino po niskim cijenama. Na tržištu baš nije prošla priča da je to hrvatski Beaujolais nouveau, a u podrumu mu se malo tko ozbiljnije posvećivao, s časnim izuzetkom Krešimira Ivančića, koji od te ‘ozloglašene’ sorte radi sjajan pjenušac Griffin Rosé. Nekad je stajao znak jednakosti između Plešivice i portugisca, pa mi je izuzetno drago da više nije tako, jer su se vinari malo oslobodili tog dijela tradicije te počeli uzgajati i druge sorte s kojima bilježe daleko veće uspjehe. Dokaz za to su vrhunski pjenušci i u posljednje vrijeme, vina koja odležavaju u amforama.
Franjo Kolarić kraj svoje amfore
Tu drevnu gruzijsku metodu za spravljanje vina (qvevri) primjenjuje i Franjo Kolarić iz Hrastja Plešivičkog, koji se uspješno probija sa svojim vinskim brendom Coletti. Dočekao nas je pjenušcem Coletti brut, kojem 50% baze čine stare plešivičke sorte (šipelj, kraljevina, žuti plavec, štajerska belina), a chardonnay 30% i rajnski rizling 20%. A Rosé Brut, pak, od stopostotnog je crnog pinota, ima blago naglašenu šampanjsku notu i proizveden je bez dodavanja ekspedicijskog likera. Na nedavnom slijepom kušanju i usporedbi pjenušaca i šampanjaca, kojem sam nazočio, čak su i neka poznata sommelierska imena u Coletti Rosé Brutu ‘prepoznala’ šampanjac, što je Kolariću veliki kompliment. Kad smo kod osvježavajućih vina, spomenimo i ono zasad samo eksperimentalno – pjenušac od crnog pinota i vinificiranom višnjom maraskom – što bi moglo biti veliki ljetni hit.
Kolarić raspolaže sa 16 soba (4*)
Franjo Kolarić proizvodi petnaestak vinskih etiketa, a po potrebi će, kaže, širiti portfelj ako kao i dosad bude nalazio kupce. No, ništa ga ne sprječava u istraživanju, pa je uzgojio i cabernet sauvignon, koji se baš nije udomaćio na Plešivici. Posebno je ponosan na sivi pinot koji je započeo dozrijevanje u amfori, potom ga čeka godina u drvenim bačvama, a tek onda dvogodišnje odmaranje u bocama. Proces dug i skup, ali vjerujem i uspješan, sudeći po ono malo nektara kojeg nam je natočio iz amfore.
Dovoljno vina da se opet ogladni, a da ne bismo ostali u tom stanju, domaćin se pobrinuo ponudivši patku s mlincima, pileće i svinjske pohance sa šunkom i sirom uz pečeni krumpir iz vlastitog vrta.
U finalu su posluženi slasna štrudla od jabuka i štrukle sa sirom.
Svoj vinski biznis Kolarić dopunjuje ugostiteljskim i hotelskim sadržajima. Na njegovu gospodarstvu je restoran sa 170 sjedaćih mjesta i hotelčić sa 16 soba (4 zvjezidice), čija je godišnja popunjenost čak 90%, a za nalaženje gostiju gotovo se i ne trudi, jer oni nalaze njega uglavnom preko internetskog servisa booking.com.
Ovo su bili dojmovi iz samo četiri vinarije, koje smo stigli obići u jednom danu. Na Plešivici danas egzistira tridesetak vinara koji se bave ozbiljnijom proizvodnjom, a vino plešivičko je nikad bolje, čak i od onog iz gostionice K Žnidaršiću iz filma ‘Tko pjeva zlo ne misli’.
