Piše: Mustafa Topčagić
Bosanska Gradiška nije baš prva asocijacija kad spomenete vino, ali nekoliko entuzijasta potrudilo se da se i to promijeni, učinivši mali korak za budućnost i veliki korak za podizanje vinske kulture s druge strane Save.
‘Wine me up’ naziv je vinske manifestacije koju je prije tri godine u Banja Luci pokrenuo Goran Kotur, ugostitelj i distributer vina, što se pokazalo dobrim potezom. Toliko dobrim da je ove godine odlučio svoj festival preseliti u znatno manju Gradišku, gdje se mislilo da se ljudi radije druže s pivom i rakijom. Na to su ga nagovorili Gradišćanac s beogradskom adresom, vinoljubac Dejan Vranić, i Gordan Šurlan, vlasnik restorana Đerdan.
Na platou ispred Kulturnog centra svoja vina i ostale srodne proizvode predstavilo je tridesetak izlagača iz regije (BiH, Hrvatska, Slovenija, Srbija i Makedonija). Spomenut ću samo neke od njih. Među hrvatskim izlagačima bio je fascinantni Božo Metković sa širokim opusom svojih vrhunskih vina iz Konavala. Slovenci su uz vino predstavili sjajan craft gin Aufbix, a Hercegovci (Nuić, Anđelić) bili su standardno dobri ali ne i iznenađujući. Vinar Jungić iz Čelinca kod Banja Luke pokazao je da i Bosna ima respektabilna vina raznih sorti, a Makedonija se predstavila svojom klasičnom ‘teškom industrijom’. Srbijanska vina najmanje su mi poznata, pa ću o njima nekom drugom prilikom kad ih bolje proučim. Napomenut ću samo da je uz vino bilo i zanimljivih zalogajčića, od zamamnih pršuta i intrigantnih sireva do čarobnih pripravaka s tartufima.
Zagrebački vinoholičari: Ivan Dropuljić, Franjo Francem i Željko Suhadolnik
Sve u svemu, ‘Wine me up’ je nadmašio sva očekivanja. Tijekom večeri kulturnim vinskim platoom prodefiliralo je nekoliko stotina vinskih znatiželjnika, ali i znalaca. Glazba je bila dovoljno milozvučna da prati uživanje u vinu, a jedinu razbijenu čašu pripisuju gradonačelniku, kojem se to zaista slučajno dogodilo.
Svojevrsna baza festivala bio je restoran Đerdan, smješten uz sami granični prijelaz s pogledom na dugačke kolone automobila u oba smjera. Đerdan je zasigurno najbolji restoran u Gradiški i okolici u što sam se imao priliku i ranije uvjeriti.
To zna i Miroslav Kutle, bjegunac od hrvatskog pravosuđa, posljednjih godina stanovnik Banja Luke, koji u Đerdanu održava sastanke s poslovnim ljudima, a tu su ga snimali i za dokumentarac ‘Gazda: Početak’.
Selfie djeda Mustafe
Kažem u šali gazdi Šurlanu da bi tu uskoro mogao očekivati i međugorsko čudo zvano Zdravko Mamić, jer je to najsjevernija točka njegove nove domovine i idealno mjesto za susret s ljudima iz stare domovine. A načulo se i da lokalna Kozara ima talentiranog mladog braniča, dok banjalučki Borac ima čak dva-tri dobra napadača… Šalu na stranu, i vino i nogomet oduvijek su zbližavali ljude, pa bi tako trebalo i ostati.
Za kraj da spomenem, Bosanska Gradiška je za mene mjesto posebnog pijeteta, jer je tu rođena moja majka, i tu sam proveo dobar dio djetinjstva i tinejdžerskih dana. Rat je, naravno, sve poremetio i tamo više nemam rodbine, jer se preselila u inozemstvo ili na drugi svijet. Nadam se da sve loše ostaje iza nas i da dolazi vrijeme novih, naprednih ljudi, kakav je bio i moj djed Mustafa, po zanimanju trgovac, ali i pčelar, lovac, vrtlar, kolekcionar…
Prije stotinjak godina imao je skup i neobičan hobi – fotografiju, a cijelo stoljeće prije fejsa i instagrama otkrio je selfie za što mu je koristila kratka žica za okidanje. Vjerujem da bi se i njemu svidio ovaj vinski festival te da bi svojim aparatom okinuo poneku dobru fotografiju.
