Topnički dnevnici: Noć muzeja pobijedila rukomet

Tradicionalna Noć muzeja, manifestacija kojoj je cilj natjerati u muzeje one koji ih inače ne posjećuju, ovo se godine podudarila s velikom četvrtfinalnom rukometnom utakmicom između Hrvatske i Norveške na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Sportska i muzejska publika nije baš ista, ali ovo je ipak bila iznimna situacija u kojoj je trebalo odlučiti – u prime timeu muzej ili rukomet?

S obzirom na to da spadam u kakvog-takvog posjetitelja muzeja, a ni rukomet mi nije mrzak, našao sam kompromisno rješenje tako što sam posjetio samo jedan – Muzej Zagrebačke pivovare – gdje sam znao da će biti osiguran i TV prijenos utakmice.

Piše: Mustafa Topčagić

U tamošnjoj pivnici Pivani dobro su se pripremili da zadovolje sve potrebe posjetitelja. Prije početka utakmice održano je predavanje o povijesti pivarstva i korisnim stranama piva, koje su vodili pivski sommelier Željko Šatović Gula, pivoljubac Milan Peh i nutricionistica dr. Darija Vranešić Bender. Prikazan je i prigodan film Roberta Knjaza o Zagrebačkoj pivovari.

Posebnost te večeri bio je živi muzejski eksponat – Stjepan Jimmy Stanić – koji je nedavno napunio 88 godina. Ne samo da je pri punoj svijesti i savjesti, nego se legendarni Jimmy sjajno drži i pjeva, a svojim duhovitim dosjetkama i vicevima uspio je zabaviti i mlađe ljude. Jimmy Stanić je bio storyteller prije storytellinga, a da to nije znao, ili se to kod nas nije tako zvalo. Kako bilo, gotovo dva sata je, uz pratnju benda Ante Gele i svoje neodoljive Barbare, uspješno zabavljao publiku. Njegov nastup odvijao se paralelno s rukometnom utakmicom, čije je gledanje upriličeno preko velikih i nešto manjih ekrana, ali bez tona, što je ustvari bilo još bolje jer se nisu morali slušati (glup i gluplji) komentatori. Jimmyjev kraj nastupa nekako se podudario i s krajem utakmice, pa je tuga bila utoliko veća. No, samo nakratko, dok na binu nije izašla vrsna pjevačica i zabavljačica Ivana Rushaidat. Zaista je bilo teško nakon tako bogatog sadržaja krenuti u obilazak drugih muzeja, koji su bili otvoreni do jedan sat iza ponoći.

Nešto od događaja s Noći muzeja pratio sam preko mobitela na društvenim mrežama i portalima, pa sam primijetio da nije svugdje bilo tako dobro kao u Muzeju Zagrebačke pivovare. Kolega Vitomir Andrić na fejsu je opisao loše iskustvo koje je doživio u Umjetničkom paviljonu, gdje su posjetitelje držali na studeni i puštali unutra tek svakog punog sata.

Zbog rukometne utakmice, a i paklenog minusa na kontinentu, nisu pljuštali rekordi posjećenosti kao ranijih godina, ali se ipak može reći da je Noć muzeja pobijedila rukomet. Muzealci nisu imali razloga za nezadovoljstvo, pa čak ni Muzej automobila Ferdinand Budicki, koji je jedini te večeri naplaćivao ulaznice. To su učinili ne samo zbog razloga materijalne naravi, nego i zato da skrenu pažnju na činjenicu kako ih kulturne vlasti ignoriraju i ne smatraju muzejem nego privatnom izložbom. Tako ih je nazvala i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, objasnivši da zato ne mogu uživati državnu potporu. No, miljenici vlasti ipak su neke bizarne ustanove poput Muzeja prekinutih veza ili Muzeja torture.

Noć muzeja dobar je povod i za razmišljanje o opravdanosti postojanja nekih institucija. Muzej Mimara, ponos i dika Zagreba, pun je krivotvorina na što su više puta upozoravali povjesničari umjetnosti, ali se nitko nije usudio uhvatiti u koštac s ostavštinom kontroverznog kolekcionara Ante Topića.

Apoksiomen

Mnogi muzeji, pogotovo u unutrašnjosti, jedva preživljavaju, uglavnom zbog toga što računaju na samo državne i gradske potpore, a ništa ne rade na stvaranju zdravije financijske konstrukcije. Ne kažem da svoj prostor trebaju iznajmljivati za svadbe, ali svoj bi budžet mogli povremeno dopuniti nekim primjerenim kulturnim komercijalnim sadržajima poput koncerata i gostujućih izložbi. Da se mene pita, neke bih muzeje (sad neću navoditi koje) prebacio u virtualnu sferu, tj. na internet, a njihove nekretnine dao na svrsishodnije korištenje široj zajednici. Na sreću, neki su se na vrijeme probudili, pa su shvatili realnost vremena u kojem egzistiraju. Sjetimo se samo situacije od prije par godina, kada je većina zagrebačkih muzeja bila zatvorena preko ljeta. Zahvaljujući tome što se Zagrebu u posljednje vrijeme dogodio turizam, sada je nešto takvo nezamislivo.

Od svjetlijih primjera kako treba koncipirati i voditi muzeje, istaknuo bih primjer Muzej krapinskih neandertalaca u Krapini, čija je inovativnost u prezentaciji prepoznata i nagrađivana u svijetu. Svakako bih još istaknuo Muzej Apoksiomena u Malom Lošinju, koji je svojevrsni fenomen, jer se od jednog antičkog kipa uspjelo napraviti dobru priču i muzej koji zaokuplja pažnju ne samo turista nego i stručne javnosti. Nije slučajno da iz tog otočkog gradića dolazi ministar turizma Gari Cappelli.


Topnički dnevnici: Svadbena svečanost sv. Vinka u Kutjevu
Tagged: , , , , , , , , , ,