Topnički dnevnici: Zašto ne šaljem čestitke za blagdane

Što ću, kako ću, ali ne mogu si pomoći. Na meni su se redovito zaustavljala pisma, a kasnije i mailovi s porukama iz lanca sv. Antuna. Da sam proslijedio barem nešto od toga, možda bih imao sreću ili nesreću kao onaj američki časnik na službi negdje na Tihom Oceanu ili službenik osiguravajućeg društva iz Švedske, koji su, ovisno o verziji, osvojili ili izgubili milijune nečega na lutriji ili ih je, pak, snašla neizlječiva bolest ili iznenadni infarkt.

Piše: Mustafa Topčagić

U novije vrijeme, na meni se zaustavljaju i blagdanske čestitke, odnosno uglavnom ne odgovaram na njih niti ih šaljem otkako sam definitivno shvatio da su postale same sebi svrha. Rezultat je iz godine u godinu sve bolji, jer ih sve manje dobivam i sasvim sam zadovoljan. To vam dođe nešto kao i rezultat (ne)lajkanja statusa na fejsu: nećeš ti meni, neću ni ja tebi.

Nekad je trebalo odabrati čestitku, pljunuti i zalijepiti poštansku markicu, ispljunuti koji dinar ili kunu te potruditi se napisati par suvislih i kurtoaznih riječi ili možda čak i više od toga, a potom sve to pažljivo ubaciti u sandučić. Čestitke su tad imale neki smisao, jer vas je barem za trajanja tog rituala netko imao u mislima. No, ubrzo su ih ubili SMS-ovi i MMS-ovi, koliko god isprva bili skupi, ali ipak dosta jeftiniji od čestitki, kuverti i markica, a ponajviše zbog uštede vremena potrebnog za baratanjem njima. Personalizirana čestitanja prije su nestala nego nastala, a započela je era svečanih, mudrih, patetičnih i često nerazumljivih fraza.

Potom je došlo vrijeme facebooka s općenitim čestitarskim statusima za sve frendove, te besplatnim porukama preko messengera, whats upa, skypea, vibera… Sve ide brzo, besplatno, tipski i površno kao uostalom i većina toga danas.

Da ne zaboravim, tome su prethodili e-mailovi koji su tek pravo čudo. Čestitke dolaze sa svih strana, od znanih i neznanih, od dužnika i vjerovnika, neprijateljske konkurencije, evidentiranih prodavača magle… Sigurno ste nekad dobili čestitke (uz mogućnost vidljivosti ostalih kopiranih imena na koja su poslane) gdje u subjectu piše ‘fwd: za slanje’, ‘čestitka final’ i sl. što malo ražalosti, ali i nasmije.

Na kraju se opet sve svodi na to da su puno iskrenije čestitke upućene i dobivene kad se s nekim slučajno sretnete, a da su jedini pravi kontakti oni iz imenika vašeg telefona od osoba s kojima se često ili svakodnevno čujete. Ili oni koje stalno imate u mislima… Samo oni zaslužuju da se prekrši ovo moje možda apsurdno i nepristojno, samonametnuto pravilo.


Topnički dnevnici: Kad ste zadnji put bili u Jabuci?
Tagged: , , , , ,