Weimar, Bad Sulza, Dornberg…
Drugi dio teksta o 41. skupu turističkih djelatnika u organizaciji GT (Germany Travela) započinjem prvom postajom na putu o ovom dijelu Thuringije gradićem Heichelheimom.

Tu se nalazi muzej Thurinški svijet okruglica od krumpira. Zaista impresivno. Vidjeli smo mnoge eksponate i strojeve iz vremena kada se ovdje krenulo sa prvom strojnom obradom (1964.) i pakiranjem okruglica od krumpira 1976. Danas je ovaj gradić poznat u Njemačkoj i cijelom svijetu kao mjesto gdje je rođena strojno obrađena okruglica od krumpira. Mnogi od nas, ne samo kolegice, oprobali smo se u čišćenju, ribanju i na kraju tiještenju gratinirane mase kako se radilo prije stotinu godina. Sve ručno i mukotrpno. Danas to, naravno, rade strojevi. Bilo je slatko pojesti okruglicu u sosu napravljenu vlastitom rukom, a i desert je bio od krumpira. U muzeju se nalaze mnogi stvarni ali i artificijelni predmeti ili tvorevine primjerice gigantska okruglica od krumpira. Saznali smo iz prezentacije da su krumpir otkrili Španjolci 1532. u Peruu i Boliviji. Krumpir u Njemačkoj 1744. upotrebljava kao prehrambeni proizvod Fridrich II., a 1756. počinje legalni uzgoj u ovim krajevima.

Vidjeli smo tamo u drugom dijelu muzeja mnoge različite tipove Wartburga, koji se proizvodio u ovoj pokrajini. Čak i sportski niskopodni, desetak vrsta kombija, kamiona, motorkotača i prikolica. Vrlo lijepo uređen i edukativan muzej. Thuringija je zemljopisno slična našem Zagorju, ali s nižim brežuljcima, pitomim pašnjacima i ispresjecanim mnogim potocima i rijekama. Put nas je dalje vodio u vinski podrum Thüringer Weingut u malom mjestu Sonnenberg (600 stanovnika) u blizini Bad Sulze. Vinarija je suvremena, vrlo lijepo uređena, prerađuje grožđe s 45 hektara i po površini su najveći u pokrajini. Inače, u ovom dijelu oko Bad Sulze je ukupna površina vinograda oko 110 hektara. Drugi po veličini je podrum Kloster Pforta. Probali smo tri vina: Müller Thurgau iz 2014., Traminer gewurtz također iz 2014. te Riesling iz 2013. (14 posto alkohola) premium kvalitete. Mogli bismo reći da su to solidna vina, ali i ništa više od toga. U ovom području zime su jako hladne, a ljeta suha i vruća, vinogradi se nalaze na visini od oko 220 metara, a ukupna proizvodnja vinarije je oko 250.000 litara. Imaju još sedam-osam vrsta u asortimanu od kojih je značajno napomenuti crni Dornfelder i bijele Pinot i Chardonnay. Također smo kušali vina iz vinarije Kloster Pforta iz nedalekog Saalhäusera. Zeleni silvanac, Rizling, sivi i bijeli burgundac, te Blauer zweigelt (Alte Reben) dobro su urađena vina u cjenovnom razredu od 13 do 21 eura. Meni se najviše svidio bijeli burgundac ili bijeli pinot – kako vam drago.

Cijela kulinarska tura kroz Thuringiju je zamišljena interaktivno. U Dornburgu, u prekrasnom hotelu Dorotheendorf, smještenom na brežuljcima s lijepim pogledom na dolinu rijeke Saale, pod dirigentskom palicom chefa Clausa Albotha krenuli smo u avanturu pripreme četiri vrste kolača. Ja sam dobio zadatak zamiješati smjesu od sljedećih sastojaka: maslac, brašno, jaja, šećer, vanilin šećer i cimet – ručno. Zgotovio sam smjesu za desetak minuta, a za nagradu sam odmah mogao probati kolač u kojem su sastojci, osim brašna, kobasica, crveni luk, sir, jabuke i kapari. Za mene je to značilo pripremati kolač nakon više desetaka godina. I shvatio sam ništa mi ne bi nedostajalo da sve ponovim u Zagrebu. Dapače.

A sada ono najvažnije – Weimar. Taj centar njemačke kulture posjetio sam dva puta tijekom četiri dana. Smješten između Erfurta i Jene (još jednog svjetski poznatog grada u pokrajini), Weimar je i danas značajan kao što je bio proteklih stoljeća. To je prepoznao UNESCO i zaštitio ga kao povijesni gradski centar (Schillerova i Goetheova kuća, biblioteka Anne Amalie i sjedište vojvodstva Saksonije, Weimara i Eisenacha) i mjesto osnivanja prve škole modernog dizajna u svijetu (Bauhaus). 1999. Weimar je bio europska prijestolnica kulture. U svom zlatnom razdoblju od 1758. do 1832. (godina smrti J. W. Goethea) politički Weimarom vladaju vojvotkinja Anna Amalia (1758.-1775.) i njezin sin Karl Augustus (1775.-1828.), a grad postaje kulturni centar Europe. Tu su živjeli i stvarali Goethe, Schiller, Herder, Wieland, Bertuch. Weimar 1809. postaje sjedište velikog Vojvodstva Saksonije, Weimara i Eisenacha (J. S. Bach), te tako politički i kulturalno zauzima centralno mjestu u Europi toga doba.

U srebrnom razdoblju (1832.-1918.) tu žive i stvaraju Franz Liszt, Richard Wagner, Max Liebermann, Arnold Böcklin. Postaje značajna vajmarska škola slikanja, a velikane pisane riječi nasljeđuju glazbenici i slikari. 1842.  u Weimar dolazi F. Liszt i ostavlja duboke tragove. Osniva se vajmarska glazbena škola kao prva u Njemačkoj, danas nosi ime F. Liszta. 1850. Franc Liszt organizira premijeru Lohengrina R. Wagnera, a sam Wagner dolazi ovdje i stvara između 1889. i 1894. Tu su skladani Don Juan, Hansel i Gretel te Machbeth. 1860. je osnovana velika Umjetnička škola koja je prethodila osnivanju Bauhausa i današnjeg Univerziteta Bauhaus. Kiparski studio sagrađen između 1904. i 1911., arhitekt je bio Henry van de Velde, je prethodio osnivanju Bauhausa 1919., čiji je osnivač bio Walter Gropius uz podršku velikih slikara Paula Kleea i Wasilija Kandinskog. Bauhaus – škola za moderni serijski dizajn, koncept stilski blizak geometrizmu s pročišćenom formom je napravio ogroman utjecaj na dizajn onoga doba u cijelom svijetu. Tu su dolazili i hrvatski umjetnici, primjerice Ivana Tomljenović.

Treće značajno razdoblje Weimara je vrijeme Vajmarske republike od 1918.-1933. U to doba otvara se Bauhaus. Weimar je i dalje veliki politički i kulturni centar sa sve primjetnijim sukobima lijeve i desne misli (Kessler, Bartles). Upravo su desničari otvorili put nacionalsocijalizmu. Weimar je polako osvajan te je prvi nacistički logor u Njemačkoj otvoren u Nohri, 1933. Dalje znamo svi što se dogodilo.

Organizatori su zatvaranje 41. Konvencije GT-a priredili u ovom idiličnom povijesnom gradiću u velikoj Weimarhalle (dvorani za sajmove i izložbe). Zbog nas na glavnom trgu je priređen mini festival crvenoga luka koji se inače održava u listopadu. Bilo je tu raznih vrsta pita u kojima je glavni sastojak luk, a sve smo zalijevali odličnim bijelim i crnim pivom.

Hodajući pješice od spomenika Karlu Augustusu na Trgu demokracije pokraj svih značajnih povijesnih spomenika: hotel Elephant, biblioteka Anne Amelie, kazališnog trga gdje je spomenik Schilleru i Goetheu, Schillerove kuće, Trga Goethea i Trga UNESCA do Bauhaus muzeja, da spomenem samo neke od desetina značajnih ulica, trgova i zgrada – ne možete ne osjetiti grandioznost ovog malenog, a tako velikog grada.

Danas je Weimar ono što su nekada i zamislili najveći njemački i svjetski umjetnički umovi – jedan od centara svjetske kulture koji svakako treba posjetiti. Najavom 42. Konvencije u Magdeburgu već sada, Nijemci potvrđuju ono što smo i prije znali. Titulu najorganiziranije nacije na svijetu.

Vjekoslav Madunić 

Foto: Ivana Dukčević i Emira Azganović

Turistički djelatnici iz cijelog svijeta u Njemačkoj