Na Književnim susretima Cum grano salis (lat. – na zrnu soli) u Tuzli na prigodan način obilježene su godišnjice rođenja Miroslava Krleže, Alekse Šantića, Antuna Branka Šimića, Muse Ćazima Ćatića i Ćamila Sijarića. Glumci Narodnog pozorišta Tuzla, te kompozitor i izvođač Denis Hadžić, na posebno lijep način, pjesmom, stihovima i glumom prisjetili su se ovih značajnih pisaca.
U svom uvodom obraćanju gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović, istaknuo je značaj Književnih susreta kao mogućnost da se na jednom mjestu sretnu pisci iz regije, a ujedno Tuzlaci ih imaju priliku upoznati i prisustvovati promocijama knjiga i drugim književnim događajima.
‘Želimo da se ne zaboravi nijedan veliki pisac. Ovdje su svi podobni. Kada smo osnivali Književne susrete, htjeli smo dati priliku suvremenim piscima da promoviraju svoje knjige. Htjeli smo dati priliku građanima Tuzle da upoznaju pisce. Htjeli smo omogućiti velikim piscima regije da se ovdje sretnu i druže. Od onoga što smo htjeli, ostvareno je mnogo. Danas je Nagrada Meša Selimović jedna od najuglednijih na prostorima Zapadnog Balkana.
Najbolji roman objavljen u 2017. godini na govornom području Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine je ‘Me’med, crvena bandana i pahuljica’ Semezdina Mehmedinovića. Tako je odlučio žiri u sastavu: Faruk Šehić, Adisa Bašić, Mirjana Đurđević, Andrej Nikolaidis i Branko Čegec.
Nakon dobivene nagrade Semezdin Mehmedinović je rekao: ‘Dolazio sam ovdje. Bio sam s druge strane, kao član žirija. Ja se sjećam da je ovdje, na ovome mjestu, prije 10 godina, Mirko Kovač dobio nagradu. Mirko Kovač je jedan od naših najboljih pisaca 20. stoljeća. Raduje me da mogu nešto reći s ove pozornice. Spadam u vrstu pisaca koji pišu vrlo osobne knjige. Pišem samo onda kada mi se dogode važne stvari u životu, problem s tim knjigama je što one uvijek tretiraju tragične događaje. I ova knjiga, koja je nagrađena, govori o nekoliko osobnih tragedija. Iskreno govoreći, ja bih volio da se to nije dogodilo. Drugim riječima, bio bih sretan da je nisam napisao. Nagrada mi je velika satisfakcija kao čovjeku. Bio bih vrlo sretan da su dva lika, dva ključna lika iz knjige ovdje, jer bi se oni radovali.
Semezdin Mehmedinović rođen je u Tuzli, a živi u SAD-u
Nakon proglašenja najboljeg romana predsjednik žirija Faruk Šehić pročitao je obrazloženje: ‘Roman Me’med, crvena bandana i pahuljica pisan je u fragmentarnoj prozi i, podijeljen na tri tematske cjeline, u najboljem smislu potvrđuje frazu iz govornog jezika koja kaže da život piše romane jer se radi o autobiografskom romanu koji tematizira srčani i moždani udar te ne manje važan odnos oca i sina, kao i gorku sudbinu emigranata u današnjem SAD-u. Ono što ovaj roman odvaja od drugih jest neposrednost iskaza, njegova ljepota, jednostavan i uvjerljiv stil pisanja pun proživljene mudrosti. Malo je knjiga koje u sebi sadrže tako iskren prikaz ljubavi između dvoje ljudi u zrelom dobu. Ova knjiga je napisana rukom odličnog pjesnika i lišena je svake artificijelnosti karakteristične za literarnu hiperprodukciju našeg doba. To je jedna od onih knjiga koju želite imati u svojoj biblioteci, kojoj se možete vraćati i iznova doživljavati istinsko čitateljsko zadovoljstvo. Semezdin Mehmedinović romanom Me’med, crvena bandana i pahuljica vraća vjeru u dobru literaturu, ona koja zabavlja čitatelje, liječi ga i osvjetljava mračnu zbilju današnjice.
Poslije prve selekcije u uži izbor za Nagradu Meša Selimović nominirani su romani ‘Me’med, crvena bandana i pahuljica’ Semezdin Mehmedinović, ‘Luzitanija’ Dejan Atanacković, ‘Crvena voda’ Jurica Pavičić, ‘Sunce ovog dana’ Vladimir Pištalo i ‘Calypso’ Ognjen Spahić.
Riječ je o najboljim romanima izdatim prošle godine u zemljama regije te su svakako vrijedni za čitanje i dobra preporuka za sve ljubitelje pisane riječi. Autoru najboljeg romana objavljenog u 2017. godini gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović, dodijelio je skulpturu Mastionica i pero, autora Pere Jelisića, tuzlanskog skulptora, te prigodnu novčanu nagradu.
Dosadašnji dobitnici Nagrade Meša Selimović:
Marinko Koščec – ‘Netko drugi’ (Hrvatska) 2002.
Irfan Horozović – ‘Shakespeare u Dar es Salaamu’ (BiH) 2003.
Ivica Đikić – ‘Cirkus Columbia’ (Hrvatska) 2004.
Ognjen Spahić – ‘Hansenova djeca’ (Crna Gora) 2005.
Sanja Domazet – ‘Ko plače’ (Srbija) 2006.
Miljenko Jergović – ‘Ruta Tannenbaum’ (BiH) 2007.
Mirko Kovač – ‘Grad u zrcalu’ (Hrvatska) 2008.
Bekim Sejranović- ‘Nigdje, niotkuda’ (Hrvatska) 2009
Mirjana Đurđević – ‘Kaja, Beograd i dobri Amerikanac’ (Srbija) 2010.
Ludwig Bauer -‘Zavičaj, zaborav’ (Hrvatska) 2011.
Faruk Šehić – ‘Knjiga o Uni’ (BiH) 2012.
Milorad Popović- ‘Karnera’ (Crna Gora) 2013
Ivan Lovrenović – ‘Nestali u stoljeću’ (Bosna i Hercegovina) 2014
Filip David – ‘Kuća sjećanja i zaborava’ (Srbija) 2015
Slobodan Šnajder – ‘Doba mjedi (Hrvatska) 2016.
Andrej Nikolaidis – ‘Mađarska rečenica’ (Crna Gora) 2017.
S.M. / www.tuzlarije.net
