U Chorvátskom Grobu kraj Bratislave

Proljeće je stiglo, vraćaju se ptice, samo nema moje sokolice.
Sokolice moja, ljubavi se sjeti, svom sokolu ponovo doleti.
(narodni stihovi iz benkovačkog kraja)1-Slovačka-Benkovčani

Benkovčani su, na čelu s gradonačelnikom Brankom Kutijom i ove godine posjetili Chorvátsky Grob (Hrvatski Grob), mjesto hrvatske dijaspore u Slovačkoj u neposrednoj blizini Bratislave, koje je proslavljalo svoj Dan općine.

Tuga Tarle u svojoj knjizi ‘Hrvatski iseljenički duhopis’, o spomenutom gradiću piše: ‘Hrvatski Grob leži pod obroncima Malih Karpata, oko 15 km sjeverozapadno od Bratislave u mirnoj udolini žitnoga otoka koji se prostire sve do ruba malih Karpata i penje na istoku u vinorodne brežuljke Šalaprske gore.’

Ferdinand Takač-spomenikRazlog dolaska Benkovčana u ovo mjesto bio je 3,5 metra visok i više od 8 tona težak kamen iz benkovačkoga kraja sa spomen pločom, postavljen na centralnom trgu mjesta u neposrednoj blizini Crkve Krista kralja. Spomenik je posvećen velikom hrvatskom rodoljubu, pateru Ferdinandu Takaču, koji je preminuo prošle godine.

Ferdinand Takač-monolitPater Takač je, prema onome što sam čuo u više razgovora u Hrvatskom Grobu sa Slovacima hrvatskog porijekla, ali i građanima drugih nacionalnosti, bio izuzetan čovjek koji je radio na dobrobit svoje manjine i cijeloga mjesta. U doba komunizma bio je u zatvoru šest godina, pušten je ranije općom amnestijom, a razlog tome je bio njegov svećenički poziv. Napisao je knjige ‘Voljeti ljude, naučio me život’, ‘Tamo, daleko od mora’ (o govoru hrvatske manjine) i Slovačko-hrvatski rječnik. Dakle, svestrani intelektualac i veliki rodoljub, koji je intenzivno surađivao s Hrvatskom, zemljom iz koje su potekli njegov otac i djed. Spomenik je postavljen, prigodno, uz dan općine Hrvatski Grob, a događanja je bilo napretek.

Nogometna ekipaPrvog dana snage su odmjerile tri tamošnje nogometne ekipe i Benkovčani. Bila je to prilika za druženje s domaćinima uz odličan gulaš i pivo. U jednom požrtvovnom stratu na loptu, stradao je gradonačelnik Benkovca, koji je ostatak programa morao odhodati na jednoj nozi – druga je bila u gipsu. Ekipa Benkovca nije bila prva, ali su ipak osvojili dva trofeja – najbolji golman Ive Baković i najljepši (ozlijeđeni) igrač Branko Kutija.

U večernjem dijelu programa na školskom igralištu uz naznočnost veleposlanika RH u Bratislavi, Jakše Muljačića, i predsjednika Udruge Hrvata u Slovačkoj, Radoslava Jankoviča, te načelnice Hrvatskog Groba, Miroslave Jonašove, održan je kulturno-umjetnički program pred dobro ispunjenim gledalištem.

Klapa AsseriaNa pozornici su se izmjenjivali domaćini od predškolske dobi do zbora odraslih (svi su dobro pjevali na hrvatskom jeziku) i klapa Asseria (voditelj Mile Marić, članovi Gulin, Čerina, Ćurković, Ćurdo, Matuško, Vlatko Kameni, Baković i Marin), a za to vrijeme članovi KUD-a Branimir su radili peke i prisnace te posluživali crno benkovačko vino Željka Vrsaljka. Atmosfera je bila puna patriotskog naboja jer je dvoipolsatni program bio ispunjen hrvatskom riječju i pjesmom. Horvatanke, pod vodstvom energične Eve Markove, sve su nas razgalile. Dobri su bili i instrumentalisti, zbor, a ženski duo otpjevao nam je ‘Hajde da ludujemo’ od Tajči.

PekaDobra atmosfera, odlična hrana, puno mladih ljudi s djecom, ali i vremešnijih, učinili su tu večer pravom benkovačkom feštom u Slovačkoj. Bili su tu zajedno potomci Hrvata koji su prije četiri i pol stoljeća naselili ovaj kraj zajedno s benkovačkom ekspedicijom od četrdesetak ljudi. Nastupile su te večeri i djevojke, zajedno s Filipom, iz KUD-a Branimir i oduševile plesom u koreografiji voditeljice Ksenije Čirijak. Te mlade snage (Matea, Luca, Katarina, Martina, Josipa, Ana, Nikolina, Marta, Petra i Filip) neumorno su pjevale (ija, ija, ija ooo…) i u autobusu tijekom puta. Ali stariji članovi KUD-a Branimir su davali onaj pravi štih koji je potreban svakoj pravoj pjevačkoj družini. Predvodnik Mile Mićo Vrsaljko sa svojim poskočicama razgalio nam je srca, a maraštine Kutije i Šime Škaulja te crno od više članova bili su gorivo koje nam je davalo snagu na putovanju.

U javljanju za 2. program Hrvatskog radija govorila je Ana Galović, jedna od najaktivnijih žena u promicanju hrvatskoga jezika, koja podučava u školi za odrasle. Treba spomenuti i čovjeka koji nije bio nazočan a puno dobroga se o njemu izgovorilo – bivši načelnik Hrvatskog Groba, Miroslav Marinščak, i još jedna aktivistica – Ana Surova. Svojim poznavanjem jezika i običaja u sredini u koju smo došli isticala se Tuga Tarle, bivša savjetnica za politiku i kulturu u Veleposlanstvu RH u Bratislavi.

U Hrvatskom Grobu bio sam kod vinara Ignaca Černaja, koji na 7 hektara vinograda uzgaja više sorti dornfelder (nagrađen zlatom na nacionalnom vinskom festivalu u Pezinoku), veltliner (bijeli i crveni), chardonnay, müller thurgau. Černaj je počeo sa vinarstvom još daleke 1970. a danas proizvodi oko 25.000 litara vina. Dobrog. Pakira ih pod etiketom Vino Hugo.

Crkva Krista kraljaPosljednjega dana boravka održana je misa u Crkvi Krista kralja koju je predvodio župnik Jozef Kemp. KUD Branimir je, među ostalim, izveo i pjesmu ‘Rajska djevo, kraljice Hrvata’, a domaćinima je poklonjen pretisak Misala. Zatim smo posjetili grob patera Takača, i još jednom se zajednički fotografirali kraj monolita do kojega su prilaze uredili i postavili spomen ploču Boro Čirjak i Joso Škaulj. Smještaj je bio u vrlo pristojnom pansionu Palenca u susjednom Bernalokovu.

Zadaća, koju su si postavili Benkovčani je ispunjena, a sada treba krenuti dalje. Kontakti sa slovačkim Gradišćem su uspostavljeni, a pozitivna energija Benkovčana zajedno s gradonačelnikom Kutijom, može puno napraviti u uspostavljanju mostova s našom dijasporom.

Tekst: Vjekoslav Madunić / Foto: Stela Filipi


Pročitajte još: Benkovačka eko vina u Poljskoj

Tagged: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,