Zdravko Kursan je energičan čovjek. Spoznao sam to pri našemu susretu u caffeu velike robne kuće u Šibeniku. Prvi puta smo se sreli prošle godine u njegovoj kući u Brodarici. Mirno mi je govorio o svojim vinarskim počecima. Ovaj puta često se vraćao, s ogorčenjem, na poznatu frazu: zelena i plava Hrvatska. Što ga smeta?
‘To, što ta rečenica postoji samo na papiru, a morala bi živjeti s nama’ govori Zdravko Kursan. Kao primjer navodi mjesto Rogoznicu, u kojemu je njegov restoran Ilirija, gdje se u ime te zelene Hrvatske prodaje svakojaka bofl roba. Po njegovoj ocjeni, lažni kulen i sva druga mesna slavonska roba loše kvalitete… ‘.
‘A sada mi recite, gdje se to na kontinentu, pogotovo istoku, može pronaći dobro dalmatinsko crno, pa i bijelo vino u lokalima? Maslinova ulja su uvezena kroz velike trgovačke lance. Gdje su smokve i bajami?’, pita se Kursan. ‘A graševina se može popiti, ali u baš svakom lokalu u Dalmaciji. Gdje je tu reciprocitet?’
Da se to ne pita ‘lini’ Dalmatinac, svjedoče hektari zasađenih maslina i trsova na Jadrtovcu, o čemu sam pisao u reportaži o Vinariji Vinoplod. Doista, ovaj je ‘vridni čovik’ startao s pripremom terena za sadnju maslina na Jadrtovcu još 2005-2006 godine.Trebalo se izboriti za pedesetgodišnju koncesiju, u to doba kamenjara s predjelima borove šume, uz kredite HBOR-a, Jadranske banke i vlastita sredstva, da bi se teren priveo današnjoj svrsi.
Sadilo se iz godine u godinu: 2007. prvih 30.000 cijepova babića (koje je omogućio Vinoplod, kao i sve druge do danas, osim manje količine crljenka). U 2008. zasađeno je novih 35.000 trsova babića, da bi se 2009. uz 45.000 komada babića posadilo i 20.000 pošipa i 6000 plavca maloga. Slijedeće 2010. ponovno 60.000 sadnica babića (nosivog brenda Vinoploda i vinarije Kursan). 2011 je bila najobimnija i najraznovrsnija godina sadnje: 65.000 trsova babića, 17.000 plavca maloga, 3000 pošipa i 2000 panjeva crljenka. Ta priča se zaokružuje ove i slijedeće godine s 30.000 sadnica pošipa i oko 20.000 komada crljenka/zinfandela.
Kursan se zapravo u početku htio baviti samo maslinarstvom. Zbog toga je 2007. na tridesetak hektara zasadio 6.000 stabala masline koje su danas u dobrom rodu. Zbog toga je sagrađena i prva vodosprema za navodnjavanje kap po kap. Druga vodosprema, ona za vinograde, iskopana je i čeka svoju finalizaciju.
Nekako u to vrijeme u kontaktima s Mirkom Čalom direktorom Vinoploda, sazrijeva ideja o puno većoj površini vinograda u čijoj realizaciji bi bitno sudjelovala Vinarija. Planirano je i učinjeno. Danas o vinogradima brine Kursan, a najvažniji otkupljivač i prerađivač grožđa je Vinoplod. Tako oni podijeliše i ovce i novce. Ova sretna simbioza je primjer kako bi se moglo poslovati u drugim dijelovima Dalmacije i cijele Hrvatske. Inače, bio je to težak krški teren na kojem je vježbala nekadašnja JNA. A onda su buldožeri, pikameri i drugi strojevi preorali i smrvili kamen. Danas je to idealna osunčana i vjetrovita pozicija, otvorena sa svih strana. Tu će uskoro (kada se srede papiri) Kursan preurediti već postojeći objekt u punionicu i podrum od oko 400 m2. Tada će moći lijepo prezentirati tri svoja vrhunska vina: babić, pošip i plavac mali a uskoro će im se pridružiti i crljenak.
Proveli smo dragocjenih (za Zdravka, jer ‘posa’ čeka) sat vremena u kafiću i improviziranom podrumu u Brodarici. A onda je odjurio za novim poslom. U Šibenik? Rogoznicu? Jadrtovac? – tko bi to znao. Ali da nakon devet godina rada i pripreme masline i vinogradi u punom sjaju zelene boje prekrivaju nekadašnju pustoš, to je činjenica. Zahvaljujući ljudima poput Zdravka Kursana.
Tekst i foto: Vjekoslav Madunić
Pročitajte još: Vinoplod Šibenik: Najjači samo ostaju
