Osječka udruga Slama organizira Slama Land Art Festival na kojem po 11. put okupljaju međunarodne umjetnike, koji u tjedan dana (od 25. do 31. srpnja) izrađuju višemetarske skulpture od slame. Festival se održava u Belom Manastiru, na Šećeranskom jezeru, a ovogodišnja tema je ‘Utopija’. U nastavku slijedi tekst s opisom teme voditelja udruge, magistra kiparstva Nikole Fallera.
Vjerujem da bi se većina nas složila da ne živimo u idealnom društvenom uređenju. To nam ukazuju razni podaci o poreznoj politici, stopa nezaposlenosti, državni dugovi i kamatne stope, inflacija, raseljavanje mladih, sve veći jaz između bogatih i siromašnih, pad nataliteta, broj samoubojstava, broj ovisnika o drogi i lijekovima, rastavljeni brakovi, itd. Ipak, kada se zapitamo u kakvom bi to društvu željeli živjeti, u osnovi se svi slažemo, ali se u mnogim detaljima razilazimo te ako smo pri tomu i suviše optimistični i zamislimo nešto prelijepo, idealno, nazvat će nas pogrdno i omaložavajuće – utopisti! Zašto se uz tu riječ veže izrazito negativna konotacija, postalo je pomalo sumnjivo, osobito ukoliko razmotrimo da je Thomas More, pišući svoju ‘Utopiju’ (1516.), imao na umu na domišljat i konstruktivan način kritizirati tadašnje društveno uređenje, ne bi li ostvario boljitak i promjene za sveopće dobro. Stoga, ideja o utopiji je prije svega humanistička težnja. Njezine korijene možemo pronaći i u arhetipskoj slici rajskog vrta koja se spominje u mnogim religijskim učenjima i mitovima diljem svijeta. Osnovna poruka je da smo svi potekli s izvornog savršenog mjesta/stanja i da tamo na određeni način opet možemo stići.
Koliko je ta slika snažno ukorijenjena postaje jasno kada vidimo kako milijuni izbjeglica i emigranata napuštaju svoj rodni kraj u potrazi za boljim životnim uvjetima, iako često otkrivaju da u zemljama u koje pristižu, svladavajući pri tomu velike opasnosti i rizike, ne teče baš med i mlijeko, a niti ih se prihvaća s gostoljubivošću. Zajednička crta mnogih utopija je ukidanje novca, te time povezana mogućnost izrabljivanja i manipulacije, stavljanje naglaska na socijalnu karakteristiku – poput komunističke doktrine koja je danas uglavnom napuštena u korist globalno prevladavajućeg liberalnog kapitalizma, koji da bi opstao treba postati humanistički i ekološki (no, složit ćemo se svi da to trenutačno zvuči izrazito utopistički).
Zanimljivi praktični primjeri iznalaženja novih načina življenja su komune, koje neovisno, unutar određenog drušvenog sistema, stvaraju vlastiti mali svijet potpuno drugačijeg svjetonazora. Primjeri nekih od njih su Šempas u Sloveniji, Porodica bistrih Potoka u Srbiji, Blatuša u Hrvatskoj, Savez komuna Damanhur u sjevernoj Italiji, Sieben Linden u Njemačkoj, Findhorn Fondacija u Velikoj Britaniji… Poneke religijske grupacije, poput Amiša u SAD-u ili razni monaški redovi, te nekolicina preostalih plemena koja žive u rijetkim i skrivenim kutcima planete, još uvijek se uspješno opiru sveobuhvatnoj globalizaciji i diktaturi tehnologije kapitala. Postaje sve očitije da nacionalne države nisu uporišta sigurnosti i zaštite ljudskih prava. Primjerice, hrvatski BDP je znatno manji od prometa koji ostvaruju velike međunarodne korporacije. Prema tome, sustav demokracije u kojem je participacija građana svedena na jedno zaokruživanje listića svake četiri godine, farsa je koja je u konačnosti neodrživa. No, promjenu neće učiniti nitko umjesto nas.
Festival Slamapostao je mjesto na kojemu se okupljaju kreativci otvoreni za alternativni pristup životu, koji svojim sposobnostima i u prisnom kontaktu s prirodom izgrađuju, ne samo slamnate skulpture i instalacije, koje se kasnije zapale i polako istrunu, već jedan mali i drugačiji model društva.
Svaka misao, svaka slamka materijal je za kreaciju. ‘Reći ćete možda da sam sanjar i da mlatim praznu slamu, ali ja nisam jedini…’ Kao što je rekao John Lenon – ‘I hope some day you’ll join us and the world will live as one.’
Nikola Faller
